Peti međunarodni kongres ruralnog turizma okupio je u Cavtatu rekordnih 400-tinjak sudionika. Nakon trogodišnje stanke odazvali su se sudionici iz više od 15 zemalja.
Odličan odaziv predstavnika ministarstava, turističkih zajednica, raznih znanstvenih i stručnih institucija dokaz je da su se ljudi nakon pandemijske stanke itekako zaželjeli razmjene znanja i iskustava uživo, reći će organizatorica kongresa, predsjednica Hrvatske udruge za turizam i ruralni razvoj Klub članova Selo i velika entuzijastica hrvatskog turizma Dijana Katica.
– Da, skup je interdisciplinaran, pokriveni su resori turizma, poljoprivrede, kulture, obrazovanja... Uspjeli smo okupiti veliki broj domaćih i stranih znanstvenika te naše kandidate za nagradu Suncokret ruralnog turizma. Posjetili smo i ocijenili 138 prijavljenih kandidata, a sretna sam što je ovaj oblik turizma u porastu i što su mnogi iskoristili pandemiju kao priliku za unapređenje proizvoda i ponude.
Možete li to ilustrirati?
– Ima stvarno dosta domaćina u ruralnom turizmu koji su vrijeme bez gostiju iskoristili kao poticaj za kreativnost, pa su mnogi restorani i OPG-ovi uredili prostore, napravili nove kušaonice, osmislili nove jelovnike utemeljene na autohtonim namirnicama ili smislili atrakcije. OPG s Pašmana je otvorio i laboratorij za izradu finih kremica!
Je li domaćinima u ruralnom turizmu uspjelo preživjeti bez pomoći sa strane?
– Većini da. Pomoglo je i to što su mnogi građani u pandemiji prepoznali naša ruralna područja i putovali po cijeloj Lijepoj Našoj. Prvi šok i zastoj potrajali su nekoliko mjeseci, a onda su gosti počeli zvati, raspitivati se mogu li doći, radi li objekt. Neki su se OPG-ovi, koji su u 2020. počeli dostavljati proizvode u gradove, kupcima na vrata, lani počeli baviti i turizmom. Neki, pak, koji su se otprije bavili turizmom, tad su se preorijentirali i na dostavu proizvoda na vrata. Korona se, moram to reći, nekima pokazala kao nova poslovna prilika.
Istra je bila pionir ruralnog turizma, a danas seljačkih gospodarstava koji se bave turizmom, biciklističkih staza, kulturnih atrakcija i ruta, vinskih cesta... ima po cijeloj zemlji.
– Apsolutno. Prvi počeci bili su devedesetih godina s 4 – 5 turističko-seljačkih gospodarstava. To su danas etablirani turistički domaćini, a ponuda je nadograđena novim projektima i sadržajima. Sada već imamo cijele destinacije ruralnog turizma. Počelo je s Istrom, ali danas su u tom društvu i Konavle, Slavonija, Srijem... Istra je u međuvremenu napredovala i obogatila ponudu ruralnog turizma mnogim kulturnim rutama i pričama, adrenalinskim doživljajima, cestama maslinova ulja, vina, sira...
Turističke atrakcije ni u jednom ruralnom prostoru naše zemlje više nisu izuzetak. Obilazeći 138 objekata nominiranih za nagradu Suncokret ruralnog turizma uvjerili smo se da više nema hrvatske županije bez barem dvije-tri vrijedne turističke atrakcije, bilo da je riječ o OPG-u, ugostiteljskom objektu, multiaktivnom muzeju, kulturnoj ruti ili nečem drugom.
Brojni su se Europljani u pandemiji okrenuli odmoru u prirodi, okružju bez gužvi. Jesu li to osjetili i domaćini u našim ruralnim krajevima?
– Svakako. Stranci imaju duboko razvijenu svijest o zelenom turizmu i općenito o zaštiti prirode, a naši su domaćini u ruralnom turizmu imali i nešto digitalnih nomada, što do pandemije nije bio slučaj. Gosti su im u protekle dvije godine često ostajali dulje nego prije pandemije kad su dolazili na dvije-tri noći. Više nije rijetkost da ostanu i po 7 ili 14 dana. Recimo, gospođa u Istri, koja uz sobe i apartmane nudi i smještaj u sjeniku, lani je ugostila jednu mladu njemačku obitelj mjesec dana u klasičnom smještaju, a onda su boravak produljili još 15 dana i spavali su u sijenu.
Ovog su proljeća, pak, kod te iste gospođe mjesec dana već boravili i njihovi roditelji. Sa statistikom o posjećenosti objekata u ruralnom turizmu malo je teže budući da oni rijetko uključuju smještaj, ali otprije pandemije zna se da ti gosti ne štede.
To se nije promijenilo?
– Da, procjene kažu da se kod nas petstotinjak seljačkih gospodarstava bavi i turizmom, ali nemaju svi smještaj. U cjelini, 75% ponude u našem ruralnom turizmu čine usluge te se još ne nude mogućnosti noćenja, dok je, recimo, u Austriji i Sloveniji obrnuto. U te dvije zemlje svega 25% ruralne turističke ponude ne obuhvaća i noćenje. No znamo da naši gosti, prema istraživanju Tomas iz 2019., na obali u prosjeku dnevno troše 94 eura, na kontinentu 119 eura, a u Slavoniji i po 136 eura. To je veliki potencijal za zemlju u kojoj ruralna područja čine oko 90% ukupnog prostora.
Prognoze za ruralni turizam u 2022.?
– Dobre su. Kad smo zvali nagrađene da dođu u Cavtat, mnogi su nam rekli da se moraju organizirati, jer već imaju goste.
>> VIDEO U strahu od novog lockdowna, stanovnici Pekinga panično kupuju zalihe hrane
