Gospodarske sile istoka, Rusija i Kina ovih dana proživljavaju teške trenutke. Smanjenje gospodarstva u Rusiji tijekom drugog kvartala iznosilo je 4,6 posto, više nego dvostruko u odnosu na prva tri mjeseca ove godine (pad je bio -2,2%), što je najveći pad vrijednosti ruske ekonomije još od financijske krize iz 2009. Uzroci ovom lomu su višestruki.
Prodaja auta pala 36%
Prije svega, tu su ekonomske sankcije koje su Rusiji uvele SAD i zemlje Europske unije koje su ograničile poslovanje Zapada s Moskvom, ali i kontrasankcije koje je Moskva potom uvela Zapadu zabranjujući uvoz u zemlju poljoprivrednih proizvoda koji potječu iz zemalja EU. Nadalje, tu je potihi rat u Ukrajini koji službeno Moskva ne vodi, ali koji je već odnio na stotine žrtava među ruskim vojnicima pretvarajući cijelu ovu avanturu u novi ruski Afganistan. Ipak, u gospodarskom smislu najveći udarac Moskvi donijele su niske cijene nafte, koja se danas prodaje po cijeni nižoj od 50 dolara po barelu, dok je prošle godine u ovo vrijeme ona iznosila oko 120 dolara po barelu. Rusko gospodarstvo i njihove financije uvelike ovise o cijeni energenata jer su plin i nafta njihovi glavni izvozni proizvodi, o kojima ovisi pritjecanje novca u državnu blagajnu. Ruski proračun za ovu, 2015. godinu, izrađen je na temelju cijene nafte od 100 dolara po barelu te je sasvim izvjesno kako Kremlj sada krpa proračunske rupe povlačenjem novca iz deviznih rezervi. Problem je sve veći i za ruske građane, što se vidi i po padu njihove privatne potrošnje. Prodaja automobila u Rusiji u ovoj godini past će za zapanjujućih 36 posto, a drastičan pad prodaje vidi se i u segmentu gotovo svih ostalih potrošačkih dobara. Jedina dobra stvar za Rusiju jest to što bi se mogao pokrenuti izvoz njihovih proizvoda koji nisu vezani za energetski sektor, i to ponajprije zahvaljujući padu vrijednosti rublje koja sada, u odnosu na dolar, vrijedi upola manje nego prije uvođenja sankcija.
Kinu pak ne muči cijena sirove nafte jer ona energente uvozi. Problem je u nečem drugom. Naime, veliki potresi na kineskoj burzi izazvali su goleme gospodarske šokove, a sve je uzrokovano velikim padom izvoza. Procjenjuje se kako je kineski izvoz u proteklih mjesec dana pao osam posto, a smanjena potražnja uzrokovana je visokom vrijednošću kineskog juana u odnosu na američki dolar, što kineske proizvode čini sve manje konkurentnima na međunarodnom tržištu.
Pretrpana skladišta robe
Nagađa se da je Peking namjerno držao visoku cijenu juana kako bi potaknuo proizvodnju i izvoz složenijih, tehnološki sofisticiranijih proizvoda, kod kojih još uvijek postoji velika razlika u prodajnoj cijeni i troškovima proizvodnje. Ipak, ova financijska politika nije se pokazala uspješnom, pa je Kina u proteklih nekoliko dana čak dva puta devalvirala juan, jučer 1,9 posto u odnosu na dolar, što je jedno od većih smanjenja vrijednosti kineske valute u povijesti. Ova bi mjera trebala pomoći kineskim izvoznicima da ponovno pokrenu prodaju, pogotovo zato što su kineske kompanije i dalje nastavile s punom proizvodnjom gomilajući zalihe gotove robe u skladištima. O kolikom je opsegu proizvodnje riječ, najbolje govori podatak da je vrijednost proizvodnje ostvarene u srpnju ove godine šest posto veća u odnosu na isto razdoblje lani. Kina je očito završila s etapom razvoja svoga gospodarstva u kojemu su primarno radili na šivanju tekstila i ostalim nisko plaćenim poslovima za koje nije potrebna visokokvalificirana radna snaga. Peking svoju zemlju u budućnosti vidi kao zemlju inovacija i složene proizvodnje, čiji se proizvodi mogu prodavati diljem svijeta po visokim cijenama. Ipak, prijelaz na model kojem je temelj visokotehnološka industrija, gospodarstvo kakvo danas imaju Japan ili Južna Koreja, neće biti ni brz ni lagan. Manje narudžbe iz Rusije i Kine mogle bi dodatno pogoditi ekonomiju Europske unije.
>>Kina demonstrirala silu i pokazala što mogu njeni vojni zrakoplovi
>>Rusija i Kina održavaju vojne vježbe na Mediteranu
dal se treba veseliti ovim problemima rusije i kine? niti jedna industrijska država na zapadu se tome ne veseli, nego panično traži rješenje da se zaštite od vala koji će i njih udariti. svi tolko ruse naadate i potcjenjujete zbogog jače ovisnosti o nafti i plinu, a ne vidite, tj. ne želite, a najvjerojatnije ni ne znate, kolku tek ovisnost o cijenama nafte i plina imaju zapadne zemlje. što mislite, kolki udio u bdp-u i izvozu kanade imaju nafta i plin? kolko je za američke industrijske burzovne indekse značajan pad cijena nafte i plina? samo pogledajte kolko su u zadnjih pola godine izbušili novih bušotina, i sve će vam biti jasno. ako znamo da fracking traži stalna nova bušenja, da se uopće nivo proizvodnje održi, uskoro nas čeka pad proizvodnje nafte u americi. australija? divna, razvijena zemlja, bogata, ne? a živi na račun izvoza sirovina, ne nekih visokotehnoloških proizvoda. znate li kojeg, imate li doma nešto iz australije ,te velike industrijske sile, kako nam pričaju? nemate. ali imate iz kine, indije, bangladeša, vijetnama... vaši ajfoni, lumie, galaxyiji, njih nije proizvela ruka nekog amerikanca, nijemca, nego kineza, vijetnamca. vašu finu košulju sa večerašnju svadbu nije izradila njemica, nego cura iz bangladeša, indije. zapadna ekonomija se bazira na velikom zaduživanju, falsificiranju rezultata, kojekakvim makinacijama, pljačkama. zapad pokreće nafta, to je činjenica, nikakav vjetar ni sunce. da bi se proizvela tona čelika potrebno je tolko i tolko energije, koja u obliku sunca i vjetra nije samo tako primjenljiva. tona čelika iz obnovljivih izvora će koštati barem 20 puta više nego sada. velika većina ljudi nije svjesna što se događa, da brics nije ideja putina, nego savez država, naroda, koji ne vide više rješenje u povezivanju s amerikancima i davanju svojih resursa 'tržištu'. mi, hrvati, imamo jadran, slavoniju, zagorje, to su naši resursi i naše prednosti pred drugima. ali ih ne iskorištavamo. mi smo trebali već pred 20 godina uništiti trs i koper kao luke! silnim povlasticama kinezima i korejcima u luci rijeka, zadar, split, ploče, jendostavno uništiti sjever italije i sloveniju, kad se radi o biznisu. nema tu ljubavi, da se razumijemo. umjesto pola autocesta što smo sagradili, trebali smo pruge pojačati i obnoviti, i dati istočnjacima pristup europi, a nama zaradu. kad nismo bili u uniji imali smo šansu. sad u uniji imamo svezane ruke. zaboravih norvešku. i dalje netko misli da je njihov fond dovoljan za dulje razdoblje? standard koji su si oni umislili će pojesti taj fond za 10 godina. a onda opet, kao i prije, obična, zaostala zemlja. ali navikla na visoki standard.