Suspendiravši uredbom netom ozakonjeno skraćenje radnog vremena, premijer Sanader izložio se kritikama s dviju strana. Dio sindikata opet mu je nabio na nos da se svrstava na stranu kapitala, zanemarujući radnike. Kritički raspoložena javnost razapela ga je zbog činjenice da mijenja zakon koji je na snazi tek nekoliko tjedana.
Iz tog kuta, produljenje radnog vremena za trgovinu nije odraz Vladine fleksibilnosti, nego posljedica šlampavoga posla. Uz to se prilaže podsjetnik svih dosadašnjih Vladinih odustajanja, od naplate PDV-a na javnu televiziju, preko ZERP-a do državne mature.
Zašto se Sanader ipak izložio kritikama, a morao je znati da neće proći neokrznut iako se opozicija odmara, te da će ga dočekati barem mediji i sindikati? I sam na godišnjem odmoru, on je, unatoč tome, s dva naloga sistemom “daljinskog upravljanja” doveo do hitne uredbe kojom se mijenja Zakon o trgovini.
Treba li, kao što neki upozoravaju, obratiti pozornost na činjenicu da su na posljedice skraćenog radnog vremena u turizmu najglasnije upozoravali Sanaderu bliski gradonačelnici poput hadezeovke Dubravke Šuice i nezavisnog Pjerina Bebića? Doda li se tome da je iz dijela sindikalne scene istodobno potaknuto i pitanje neradne nedjelje, lako se dođe do konstrukcije da je HDZ zapravo sam pokrenuo promjenu Zakona o trgovini. Nemoguće je tu konstrukciju dokazati, ali nije ni posve nelogična jer mnogi članovi Vlade bili su zapravo nezadovoljni zakonskim prijedlogom koji je poslan Saboru na izglasavanje.
Ne treba zaboraviti da je Zakon o trgovini proslijeđen iz Banskih dvora u sabornicu u jeku napada Crkve na Vladu zbog Zakona o sprječavanju diskriminacije. Vlada je, kao i svaki put kad je Crkva nagazi, bila zbog toga prilično nesretna, pa se ugrađivanje neradne nedjelje u zakon upravo u tom trenutku tumačilo kao kompromis prema Kaptolu, koji se u međuvremenu pokazao kao neisplativ. Crkva, naime, nije nakon toga ublažila retoriku prema Vladi, nego je nastavila istom oštrinom.
U HDZ-ovu krugu naravno odbacuju takvo povezivanje događaja i tvrde da je stvar zapravo vrlo jednostavna. Sanader se ljetujući na Jadranu mogao izravno uvjeriti u posljedice ograničavanja radnog vremena u trgovini. Sindikati su u tom pitanju podijeljeni, a poslodavci i dobar dio javnosti od početka su za liberalizaciju. S tog stanovišta, Sanader zapravo i nije ušao u veliki rizik, pogotovu ako na jesen, kad dođe na red Zakon o radu, ponudi nešto što će riješiti srž problema – pošteno plaćanje rada.
