Prije neki dan Vatikan je objavio sinodalni dokumenta koji ima i poglavlje “Prihvaćanje homoseksualnih osoba”. O tome mijenja li Crkva svoje lice razgovarali smo s vjernikom i deklariranim gayem, laburistom Damirom Hršakom.
Stoljetno ponižavanje
Je li objava sinodalnog dokumenta iskorak Crkve?
Sinodu ne možemo nazvati iskorakom zbog toga što ti stavovi drastično zaostaju za trenutačnom razinom prava LGBT parova u Europi i Sjevernoj Americi, pa i u Južnoj Americi. Postoji određena razina iskrene želje za dijalogom, posebno kod sadašnjeg pape Franje. No s LGBT strane preduvjet za takav dijalog bilo bi pokajanje Katoličke crkve za mnoštvo mučenih i ubijenih LGBT osoba kroz povijest. Crkva bi se trebala javno pokajati i za stoljetno ponižavanje i ismijavanje kršćanske ideje i djelovanje protiv Kristova nauka u svoje ime.
Iskorak prema LGBT osobama ipak je vidljiv u posljednje vrijeme?
S LGBT pravima slično je kao i s demokracijom. Crkva je još u 19. stoljeću bila neprijatelj demokracije i republikanskog državnog uređenja. No prihvatila je realnost i uspostavila dijalog i s republikama.
Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL
Papa Franjo svojim primjerom pokazuje da je zaokret moguć. S druge strane, radikali u crkvenim redovima nisu oduševljeni. Je li zaokret moguć?
Jest. Crkva je monarhija i monarh ima moć. On iz pozicije monarha može kažnjavati širitelje mržnje i diskriminacije unutar Crkve i tu se nadam vidljivim rezultatima. Kada bi Crkva zaista željela dijalog s LGBT populacijom, prvo bi iskoristila svoj utjecaj i zaštitila LGBT populaciju u ogromnom dijelu Afrike, gdje su izloženi monstruoznim progonima.
Zadnje izjave o LGBT osobama izazvale su komentare da u Vatikanu jača gay lobi. Ako pođemo od toga da bi Crkva trebala biti dom svima i da bi baš trebala prigrliti one potlačene, nisu li takve konstrukcije otužne?
Neosporno je bitnije je li netko iskreno kršćanin nego je li straight, gay ili biseksualac. Da, kad bilo tko u hijerarhiji Crkve izjavi bilo što kršćanski, uvijek se to smatra senzacijom. Suosjećanje i razumijevanje normalan su kršćanski stav.
Nada postoji
Pa zašto svi takve izjave onda doživljavamo senzacionalno?
Većina ljudi prihvatila je da se Crkva može ponašati nekršćanski i na takvo se ponašanje više rijetko reagira.
Unatoč svemu, mnogi u papi Franji vide veliku nadu. Budi li je i u vama?
Nada postoji, no rezultate trebamo još vidjeti. Ponajprije očekujem da zauzda pogansku netrpeljivost u dijelu klera.
Ovaj čovjek nije vjernik jer ne razumije temelje, ne može Crkva gledati sa suosjećanjem na nekoga tko ustraje u grijehu a homoseksualnost je grijeh kao i preljub ili slično, oprost da jer nitko ne smije osuđivati ali podržavati ustrajanje u onome što se smatra grijehom nije moguće. To nije utemeljeno u Evanđelju i bila bi laž, takva crkva nebi imala više svrhu, postala bi obična svjetovna organizacija ljudi sa smješnim kapicama. Uvođenjem takve prakse došlo bi do raskola.