Ovoga listopada dogodile su se dvije obljetnice nad kojima se vrijedi zamisliti: prije tri tjedna bila je 10. godišnjica uvrštenja dionica Hrvatskog telekoma na Zagrebačku burzu, a prošloga četvrtka minulo je točno 30 godina od Crnog ponedjeljka, najvećega u povijesti pada svjetskih burzovnih indeksa u jednom danu. Inicijalna javna ponuda HT-a bila je veliki projekt kojim je premijer Sanader želio podijeliti narodu nešto državnoga kapitala i tako osvojiti naklonost birača i drugi mandat.
No, s listanjem HT-a na burzi započelo je i razdoblje novog “narodnog kapitalizma” s kojim je HDZ-ova Vlada nastojala izbrisati loša sjećanja građana na “pretvorbu” i privatizaciju iz 1990-ih, kada je dionice upisalo 682 tisuće građana, ali je 432 tisuće vrlo brzo od njih i odustalo. Deset godina kasnije dobra je prilika da se provjeri koliko je taj projekt HT uspio, osobito dok dioničari procjenjuju gubitke na ulaganjima u društva Agrokorova koncerna.
Dioničari koji su se “prikrpali” Deutsche Telecomu kao svome “strateškom” partneru nisu prošli loše. Prije deset godina dionice HT-a su kupili po 265 kuna, a danas im vrijede 172 kune. Na kapitalu su, dakle, izgubili 93 kune, ali su zato u deset godina dobili 181 kunu dividende pa su 88 kuna ili 33 posto u plusu.
Kad bismo u računicu uvrstili vrijeme, inflaciju i porez, rezultat bi možda bio lošiji, ali nikako ne katastrofalan. Deutsche Telekom je Hrvatima, u najmanju ruku, u proteklih deset godina čuvao realnu vrijednost njihova kapitala. A da su kojim slučajem kupili HT-ovu dionicu prošloga ljeta, a prodali je ovog, mogli su glatko zaraditi bruto gotovo 30 posto u samo jednoj godini. Možda se takva prilika uskoro ponovi (ne zaboravimo, 2007. godine HT se prodavao i po 400 kuna), no u očekivanju nečega takvog ne smije se zaboraviti ni Crni ponedjeljak: ovih dana, naime, mnogi analitičari upozoravaju da se na američkim burzama ponavljaju okolnosti koje su i prije 30 godina burzovne indekse širom svijeta dovele do sloma.
U prvom redu to je precijenjenost dionica u odnosu na njihove “fundamente”, odnosno očekivani profit. Osamdesetih godina, od 1982. godine do Crnog ponedjeljka 1987. godine, vrijednost indeksa Dow Jones Industrial porasla je 160 posto. “Okidač” za naglo propadanje cijena dionica prije 30 godina bile su promjene porezne regulative i strah od rasta kamata. Oni su pokrenuli klizanje cijena, a brzinu potonuća i burzovnu paniku do neslućenih razmjera multiplicirali su nalozi za prodaju dionica i izvedenica koje su automatski na burzama zadavali kompjutori.
U aktualnom razdoblju “bika” nakon Velike recesije, od 2009. godine do danas Dow je porastao 277 posto, daleko više nego osamdesetih godina, i precijenjenost dionica ponovo je svima postala očita. Regulatori su izvukli pouke iz Crnog ponedjeljka, ali su i “proizvodi” Wall Streeta kojima se trguje na burzama postali brojniji, raznovrsniji i prosječnom investitoru nerazumljiviji. A kad se Crni ponedjeljak opet dogodi, na udaru će sasvim sigurno biti i dionice hrvatskoga HT-a.
