Raspetljavanje slučaja Agrokor najkompleksniji je gospodarski, politički, pa i kaznenopravni proces s kojim se Hrvatska dosad suočila. Iako pokretanje kaznenog progona Ivice Todorića trenutačno plijeni najveći dio medijske pažnje, fokus javnosti morao bi biti na poslu koji sa svojim timom obavlja Vladin povjerenik Ante Ramljak. To, naravno, ne znači da je politički segment čitave priče manje važan. Zašto je zakazao sustav, tko je sve u tome sudjelovao i kako je bilo moguće da jedna kompanija svojim krahom zatrese ne samo temelje domaće ekonomije, već i postane dio geopolitičkih nadmudrivanja, pitanje je na koje ćemo morati dobiti odgovor, ne toliko zbog istjerivanja pravde, koliko zbog ugradnje zaštitnih mehanizama u kreiranju i vođenju nacionalne političke ekonomije. Međutim, trenutačno je presudno da nagodba koju će Ramljak postići s vjerovnicima, kao i proces koji će do toga dovesti, budu pošteni i za sve dionike u procesu održivi, uključujući i vjerovnike koji ne sudjeluju u posljednjem financijskom aranžmanu. Ramljaku u tome ne pomaže činjenica da se radi o pregovorima između različitih privatnih subjekata. Ramljak ne raspolaže ni državnom imovinom ni državnim novcem.
A čim u igri nije novac poreznih obveznika, pravila transparentnosti manje su stroga. Zato javnost nije upoznata s popisom institucija koje su sudjelovale u roll-up kreditiranju Agrokora vrijednom 960 milijuna eura. Činjenicu da odnos Agrokora i njegovih vjerovnika predstavlja privatni poslovni odnos subjekata na tržištu vješto koristi Ivica Todorić plasirajući u javnost zavodljive teorije urote koje se zasnivaju na stvaranju udruženog lopovskog pothvata s ciljem pljačke njegove privatne imovine. Todorić je u bijegu pred organima kaznenog progona i ne podastire nikakve dokaze, stoga na njegove optužbe zasad ne treba trošiti puno riječi. Važnije je spriječiti da proces restrukturiranja Agrokora ne skrene sa zacrtanog puta koji vodi spašavanju domaćeg prehrambenog i retail sektora i desetaka tisuća radnih mjesta.
