Treba li HDZ-u Željka Markić? Ona bi, vjerojatno, obrnula pitanje. Treba li njoj, Željki Markić – HDZ? I to nakon što je “njezin referendum” podržalo više od 700.000 građana. Koliko je do sada “prikupio” Karamarko, najnepopularniji protivnik najnepopularnije vlade?
Nema sumnje, uspjeh referenduma učinio je svoje. Ona misli da je postala politički faktor u Hrvatskoj, a pogotovo na hrvatskoj desnici. Pitanje “Tko je lider desnice” izlišno je. Ne zanimaju je izbori za EU parlament, parlamentarni su, kako kaže, još daleko, ali predsjednički izbori... e, to je već nešto drugo.
Eventualnim ulaskom u izbornu utrku sigurno bi otela dio glasova HDZ-u, pogotovo ako kandidat bude liberalna Kolinda Grabar-Kitarović. Ali, realno, uz ovu popularnost Ive Josipovića, Željka Markić nema šanse. A nema ni ono što ima Kolinda. To nije samo šarm nego i moćna i uvijek vjerna hadezeova stranačka mašinerija. Osim toga, koliko god ona u to samu sebe uvjeravala, Željka Markić nije isto što i referendum. Iako je svjetonazorski više nego bliska s budućim desnim blokom, Savezom za Hrvatsku, koliko saznajemo, bila je samo na jednom njihovom sastanku.
Nehadezeovska (ili protuhadezeovska) desnica prvi put se okupila u Osijeku u rujnu prošle godine, a čine je inicijator HDSSB, Kujundžićeva Zora, nekoliko manjih desnih stranaka i Markićki najbliži Hrast. Treba li Tomislavu Karamarku Željka Markić? Jednako koliko i mala zagorska stranka i hadezeovi umirovljenici. A to za nju nije i ne može biti dovoljno.
Ipak, trebalo bi učiti od Ive Sanadera. Postigao je najveću pojedinačnu izbornu pobjedu HDZ-a nakon smrti Franje Tuđmana. Njemu se nije moglo dogoditi da ga okruže razni “konzervativni revolucionari”. Vodio je računa o tzv. međunarodnom faktoru i pretvorio HDZ u Europi prihvatljivu pučku stranku. I pobjeđivao s glasovima građanskog centra. Vezujući se uz pokretače i epigone “konzervativne revolucije” Karamarkov HDZ to neće moći ponoviti. Na kraju će ostati i bez glasova centra i bez “čiste desnice”.
Milinoviću u krivu si kad je Sanader lovio desne 2003, imao je stabilnu većinu, a kad je 2007 lovio centar, nije mogao bez nacionalnih manjina formiraati vlast