Nakon deset godina kavica s građanima, Stjepan Mesić se očito zaželio ispijanja kavice s obitelji. Na dan inauguracije Ive Josipovića, doživotni bivši predsjednik najavio je da će uskoro posjetiti sestru u Francuskoj. A tamo će moći i birati gdje će popiti kavu i pojesti komadić omiljenog francuskog sira - u bistrou sestre Marije, u kafiću bratića Thomasa ili u hotelu sestrične Madelaine. U Longwyju, gradiću na sjeveroistoku Francuske, tik uz granicu s Luksemburgom, Mesićevi francuski rođaci - obitelji Ferrari i Pranzetti - iskusni i ugledni ugostitelji, broje dane do ponovnog viđenja sa svojim Stipom.
- Dolazi mi brat, ali ne odmah, već u proljeće - uz široki osmijeh kaže Mesićeva sestra Marija Ferrari (77). Iako je službeno u mirovini, a posao je prepustila 51-godišnjem sinu Claudeu, u petak prijepodne bila je u bistrou Au Gamin de Paris. U prednjem dijelu kafića redovni gosti ispijaju domaće pivo, u stražnjoj sobi je bilijar, pokraj dvorana za kuglanje. To je muški kafić, na televizoru prikazuju sportski program, gosti gledaju utakmice, pa je i ime “gamin” - što znači dječarac - posve prikladno.
“Vicevi su nam genetski”
- Meni je drago što više nije predsjednik - priznaje Marija, vodeći se jednostavnom logikom sestre kojoj jednostavno nedostaje brat: - Sad će imati više vremena za obitelj. Nedostaje mi. Redovito se čujemo, ali ga nisam vidjela pet godina, od inauguracije u Zagrebu. Jedva čekam da ga vidim pa da se na miru ispričamo. Prije smo se više viđali, no otkako je predsjednik, samo jednom je bio kod nas. Na žalost, nisam ni ja mogla putovati u Hrvatsku jer mi je suprug bolestan. Moj sin ga je više viđao, zajedno su i ljetovali. Evo, i lani je bio s njim na odmoru na Jadranu.
Iako je u oko francuske javnosti dospjela još 1991. godine kad je Stjepan Mesić postao predsjednik Predsjedništva SFRJ, Marija povremenu medijsku strku oko sebe gotovo da i ne doživljava. Zanimljivo, činjenica da im je dojučerašnji predsjednik jedne europske države član obitelji - ne impresionira obitelj Ferrari. Upoznali su ga i za njih je on nasmijani Step, šogor njihova Jean-Pierrea i brat njegove supruge Marinette, kako je zovu.
– Ponosna sam na brata, ali to nije razlog da se razmećem ili pravim važna - skromna je. Laska joj kad čuje da je Mesić godinama u Hrvatskoj bio najomiljeniji političar te da ga ljudi vole.
- Vole i mene - vrckavo dodaje. Ne samo da je fizička sličnost očita, posebice u očima, Marija i Stjepan imaju i sličan karakter. Marija je poznata kao vesela, otvorena i uvijek sa širokim osmijehom na licu.
- Ah, ti vicevi, šale i smijeh... To je genetski. Takva nam je bila mama - kaže Marija. U drugom dijelu grada, za recepcijom hotela Du Nord, Madelaine Prancetti - vijest o posjetu bratića Stjepana dočekala je bez daha.
- Dolazi Stipe? Moram odmah nazvati Micu i čuti detalje - kaže na hrvatskom, a onda objašnjava: - Mica je Marija, Stipina sestra. Tako je zovemo. Ona je u stalnom kontaktu sa Stipom, a mi ga pratimo na televiziji.
Madelainini roditelji su othranili Mariju, a Madelaine je smatra sestrom.
U Francusku prvi otišao Mesićev ujak Toma Pernar
- U Francusku je prvi stigao moj tata Toma Pernar, brat Stjepanove i Marijine majke. Iz rodne je Orahovice 1929. godine otišao u Longwy, te se, kao i tisuće drugih, siromašnijih imigranata, zaposlio u jednom od rudnika u okolici grada - prepričava obiteljsku povijest.
Osam godina kasnije Tomi se pridružila supruga Ana. Sa sobom je povela četverogodišnju Mariju, kći Tomine sestre Magdalene koja je netom prije toga preminula. Stjepan je ostao s ocem i bakom, a poslije je brigu o njemu preuzela i maćeha. Tomo i Ana imali su troje djece, jedan sin je preminuo kad mu je bilo samo 18 godina, Madelaine, rođenu 1938. te Thomasa, rođenog godinu dana kasnije.
Od rudarstva su se tijekom vremena preorijentirali na ugostiteljstvo. Iznimka je neko vrijeme bio Thomas. Radni vijek je proveo kao stomatolog, ali je u mirovini - kako i dolikuje obiteljskoj tradiciji - otvorio kafić.
– Stipe je prije često dolazio, posebice tijekom ljeta. Bili smo mladi i znali smo se dobro zabavljati. Većinu vremena je provodio s obitelji, ali se znao dugo šetati po gradu. Jako mu se sviđa Longwy - govori Madelaine. Stara jezgra tog gradića, koji danas danas ima 14 tisuća stanovnika, nedavno je stavljena pod zaštitu Uneska. Noviji dijelovi grada, sumorne ulice i unificirane, dosadne sive kuće podsjećaju na industrijsku prošlost te odaju da je Longwy bio rudarski grad. Rudnici su zatvoreni, a od sedamdesetih godina prošlog stoljeća broj stanovnika je počeo lagano lagano padati. Na sreću, geografski položaj spasio je grad od ekonomske krize koja još trese Francusku.
I nećakov sin - Etienne
- Na granici smo s Luksemburgom i mnogo ljudi odavde tamo radi. Nitko nije izgubio posao - govori. U hrvatsku politiku se ne miješa, kaže, ali joj dovoljno govori podatak da joj gosti iz Hrvatske uvijek hvale bratića. Impresivna je povezanost hrvatskog i francuskog dijela obitelji predsjednika Mesića. Čak i na simboličkoj razini - Mesićev nećak Claude sinu je nadjenuo ime Etienne, što je francuska inačica imena Stjepan. Mesićev unuk pak zove se Toma, poput Mesićeva ujaka koji je prigrlio njegovu sestru.
Dugo smo bili razdvojeni, ali nikada nismo izgubili kontakt - kaže Mesićeva sestra Marija te dodaje: –- Velika je ljubav između nas.
nakon dva mandata na pantovčaku vrijeme je za jedan mandat u remetincu