Malo tko u medijskom svijetu zna ispričati priču kao BBC-jev radijski dokumentarac. U četvrtak sam proveo 15 sati za upravljačem automobila, presjekavši Europu linijom od Bruxellesa do Zagreba, a kad vozim sâm, kao što je bio slučaj ovaj put, najbolji lijek protiv dosade i umora je BBC-jev podcast. Od prve sekunde uvuku vas u svoju posebnu atmosferu pripovijedanja, poput dokumentarca pod nazivom “Što Putin želi”, koji novinar Edward Stourton ne otvara ni citatom nekog analitičara, ni svjetskog lidera, ni ruskog političara, ni pametnog filozofa ili povjesničara, već jednog – ruskog trenera borilačke vještine džudo.
– Pokušavam pronaći vaše slabosti, tražim mjesta na kojima ste izloženi, i tu vas napadam. Pokušat ću učiniti jedan lažan potez, samo da vidim vašu reakciju. Zatim ću učiniti svoj glavni potez i srušit ću vas” – govori jedan običan džudo trener u moskovskom borilačkom klubu No. 1.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je džudo borac s crnim pojasom. U konfrontaciji s Europom i Amerikom Putin nije šahovski igrač koji razmišlja strateški o svakoj figuri i svakom potezu, nego džudo borac koji se drži gore opisane taktike. Vjačeslav Nikonov, zastupnik u ruskoj Dumi, Putinov pristaša i unuk Staljinova ministra vanjskih poslova Molotova, tvrdi da je Putin “najiskusniji političar na svijetu, definitivno većeg političkog kalibra nego ijedan zapadni lider u ovom trenutku”. Što, dakle, Putin želi?
Putin želi Krim. I uzeo ga je, u aneksiji koju SAD i EU i dalje smatraju ilegalnom, što će ostati dugoročno izvor tenzija Zapada i Rusije. Putin želi uzeti i dio istočne Ukrajine, što se također pretvara u dugoročan izvor političke, gospodarske i sigurnosne konfrontacije između Zapada i Rusije. Putin, koji je raspad SSSR-a jednom prilikom nazvao najvećom geopolitičkom katastrofom 20. stoljeća, želi držati šapu nad bivšim sovjetskim republikama. A što Zapad želi?
Pogledajmo Njemačku. Magazin Der Spiegel na naslovnici poručuje “Stoppt Putin jetzt!”, zaustavite Putina sada, a poruka je ilustrirana nizom fotografija nedužnih žrtava strašnog zločina rušenja putničkog zrakoplova Malaysia Airlinesa iznad položaja proruskih separatista u istočnoj Ukrajini. Tabloid Bild stvarao je javni pritisak na njemačke političare opisujući EU kao “empörend untätig”, što u prijevodu znači – nečuveno neaktivna.
Pogledajmo Veliku Britaniju. Tjednik Economist objavio je snažan urednički uvodnik s tezom da se Putin dokazao kao prijetnja međunarodnim normama i da se svijet treba suočiti s opasnošću koju Putin predstavlja. Dosta je bilo politike gradnje mostova jer to Putina neće uvjeriti da se ponaša kao normalan lider, zaključuje Economist. Dnevni list Financial Times posve logično zaključuje da prošlotjedno uvođenje prvih trgovinskih sankcija EU protiv Rusije u stvarnosti znači da Europa i Amerika zatvaraju jedno 25-godišnje poglavlje u odnosima s postkomunističkom Rusijom. Osim ako ne dođe do vrlo malo izgledne promjene Putinove politike, smatraju urednici FT-a, odnosi Zapada i Rusije bit će još dugi niz godina vrlo teški, možda i opasni.
Pogledajmo Nizozemsku. Nacija koja je dosad smatrala da je korist od trgovanja s Rusijom veća od političkih principa sada podržava trgovinski rat s Rusijom čak i po cijenu da i samo nizozemsko gospodarstvo bude kolateralna žrtva.
Pogledajmo Poljsku. U Rusiji završi sedam posto poljskog izvoza i Poljacima mogu naštetiti sankcije EU protiv Rusije, no njihov ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski bio je najveći zagovornik sankcija i to s ovom argumentacijom: – Europa je osam puta veća ekonomija od Rusije. Zajedno s ostatkom NATO-a, mi smo šesnaest puta veća ekonomija od Rusije. Ako dođe do konfrontacije trgovinskim sankcijama, znamo kakav će biti ishod. Siguran sam da će se Rusija osvećivati, bit će gubitaka, ali Rusija nam nije ostavila nikakve druge mogućnosti – kaže Sikorski.
Zaista, jedno poglavlje je zatvoreno, čitav svijet se promijenio, i jedna velika i važna nuklearna sila kakva je Rusija ponovno je postala izolirana, međunarodno prezrena država zaključana u dugoročnu konfrontaciju sa Zapadom.
To je nova politička stvarnost Europe i svijeta. Željeli to ili ne, svi smo uvučeni u džudo dvoboj, a protivnik ima crni pojas.
EU postaje prava liberalna američka pudlica