Poznato je da roditelji đaka završnih razreda osnovnih i srednjih škola često posežu i za posljednjim novčanim i robnim zalihama da bi potomcima platili maturalno putovanje, i time ih spasili od etikete razredne crne ovce. U Križevcima se tako svake godine dogodi da otac proda kravu miljenicu iz štale da dijete ima za put, ili da bake unučetu daruju mirovinu, kao džeparac.
Izmišljeni alibi
No, postoji i sklonost neplaćanju već provedenog maturalca, koja, prema iskustvima Josipa Blageca, vlasniku turističke agencije Blagec-Turist, često nema granica.
- Svake je godine pravilo da netko ostane dužan. Mi hoćemo kreditirati roditelje, no u protivnom ih moramo tužiti - navodi Blagec, koji se trenutačno sudi s majkom učenika iz Velike Gorice, koja je za sinov aranžman na Korziku 2007. nije uplatila čitav iznos. Blagecu se čini da je i imala namjeru ne platiti.
- Po ugovoru do polaska moralo se platiti 7 od ukupno 10 rata, no dala je tek 1240 kuna od ukupno 3500. Kao agencija smo mogli reći da dijete ne ide na put, no bio je već plaćen i sav prijevoz. Gospođa je na sudu kasnije izmišljala da grupa nije imala stručnog pratitelja (a bio je povjesničar umjetnosti!) i slično, čak je kao svjedoka uzela učenika čiji roditelji također nisu platili - objašnjava turistički stručnjak.
Sve o svom trošku
Prisjeća se i (ne)zgode s čovjekom iz okolice grada, koji je dugovao 940 kuna. Sud je naredio i pljenidbu imovine, našao se i traktor za to, no kad su čovjeku došli sa suda, vozilu su nestali prednji kotači!
- Morao sam platiti i izlazak djelatnika sa suda, i nekog iz agencije, policiju, a traktor ionako ne mogu prodati, već ga dati na javnu dražbu - ističe Blagec. Čak i u slučaju povoljnih ishoda parnica, u kojima traži plaćanje s kamatama, presuda nije jamstvo da će dobiti novac, jer se može naplatiti samo od roditelja koji su zaposleni.
