Virus odustajanja od vlastite uloge u odabiru idućeg saziva hrvatskog parlamenta mogao bi od ponedjeljka biti važan novi grijeh suvremenog doba ove države. Od svih festivala otkazanih u doba korone jedino nam je ostao ovaj najbitniji, "festival demokracije", izbori. Čak je i besplatan, a za njegovu posjećenost i razultate neće biti "krivi" ovih pedeset posto koji će se pojavili, već onih pedeset posto koji će ostali kod kuće udobno zavaljeni u fotelje i govorkanja, voljni dati drugima odlučuju za njih.
Mogli bi ih nazvari "svinjska polovica", što nije uvreda jer svinje su inteligentne životinje. No, /p/ostat će ona polovica koja si je dozvolila da im drugi naprave političku arenu, da ne velimo "klaonicu".
Nakon kratke kampanje u kojoj smo čuli svašta od glavnih glumaca, došao je red i na publiku koja će u nedjelju reći svoje na parlamentarnim izborima. Često se kod nas spominje laganje političara, no, nije to najveći problem. Laganje političara "unaprijed", a onda prebacivanje na druge pozicije nakon izbora, zamalo da je posao, iako se radi o ordinarnom obmanjivanju birača. Ako već ne prema onoj "ne laži" iz Biblije u koju se mnogi kunu, čak niti javnobilježnički potvrđeno laganje nije kod nas doživjelo pravi epilog, pa neće niti aktualno laganje birača.
Jer, berači glasova od nedjelje navečer neće prezati ni pred čim. Vidjet ćemo što će biti, koliko protuprirodnog bluda i krivog srastanja, ili barem negiranja obećanja prije izbora, pa će se valjati sjetiti što su neki izrijekom tvrdili o koaliranju do danas, u petak navečer. Naravno, svi budući pomaci bit će branjeni tezama o hitnosti, bitnosti i važnosti postizanja baš takvih postizbornih sporazuma kakvima ćemo ubrzo svjedočiti.
No, kako smo rekli, nije to najveći problem; najveći je problem što oko 50% glasača, a možda i više, neće izaći ni na ove izbore. Ne zbog korone. Ali će se svejedno nakon izbora osjećati pozvanima objašnjavati rezultate, mada u utakmici nisu sudjelovali, kukati i komentirati kako nam je i zašto nam je. Zapravo je normalnom čovjeku nevjerojatno da će se naći neki koji neće iskoristit pravo na biranje svojih predstavnika u budućoj vlasti. To je otprilike kao kad ne ispunite listiće za lutriju a onda se žalite da niste ništa osvojilii. Ili, još gore, kao da plaćate rate kredita koji vam je "uvalio" netko drugi.
Velika je to tajna hrvatskog društva, ta volja za trpljenjem tuđih odluka i života po tuđim odabirima, davanja drugima pravo da odlučuju za tebe i poslije se strastveno žaliti. Riječ je o vjerojatno najglupljem refleksu koji nas je mogao zadesiti i vrlo je rasprostranjen. Prava vijest bi zapravo trebala glasiti da je koronavirus mala beba, jer je ovim drugim virusom zaraženo oko polovice glasačkog tijela u Hrvatskoj, što bi u svakoj infektologiji i epidemiologiji s kojima se trenutno susrećemo bio znak za ozbiljnu uzbunu.
No, bez brige, lijek postoji; ništa još nije izgubljeno za vas do nedjelje, poraz ćete, ako ne izađete na izbore, trpiti tek od ponedjeljka i tako iduće četiri godine.
Postoji istraživanje iz 2017.g. provedeno u 12 zemalja i 57 izbornih kampanja koje povezuje izborna obećanja i njihovo ispunjavanje. Tamo gdje jedna stranka sastavlja vladu i preko 80% obećanja se ispunjava, dok kod koalicijskih vlada taj je postotak znatno niži...