Vegeta daje završni dodir svakom jelu koje ste naumili
pripremiti, poput kakve dobre vile zbog koje bajka uvijek
završava happy endom.
Cijeli život sanjala sam da stvorim nešto
što će biti korisno. Ne mislim tu samo na vegetu, jer sam
često razmišljala o mineralima, i da se više
posvetim tomu segmentu znanstvenog proučavanja. Ne bih mijenjala svoj
život jer sam uvijek bila sretna kad sam nešto stvarala.
Bila sam nemirna duha, voljela sam puno učiti, čitati, proučavati neke
stvari koje nisu bile u mome fahu, pa i po cijenu nespavanja
kaže Zlata Bartl, stvoriteljica vegete.
Mali ljudi velikih ideja
Vegeta je osvojila svijet, a mali ljudi velikih ideja, kao
što je profesorica Zlata Bartl, koju život nije mazio i
pazio, primjer su samoprijegornog, nikada dovoljno nagrađenog kreatora,
uvijek vrijednoga divljenja i znanstvenoga te, povrh svega, ljudskog
poštovanja. Profesorica Zlata Bartl rođena je u veljači
1920. u Docu. U Sarajevu je završila pučku školu
i gimnaziju, a nakon toga, 1938. godine, u Zagrebu je upisala
tadašnji Mudroslovni (Filozofski) fakultet koji
završava 1942., stekavši zvanje profesorice
kemije, fizike, matematike, meteorologije i mineralogije. Uz materinski
jezik, profesorica se služi španjolskim, njemačkim,
talijanskim i francuskim. Prvo radno mjesto bilo joj je u sarajevskoj
gimnaziji. Voljela je putovati, a kozmopolitski duh i jedno
školsko putovanje u Italiju bili su uzrok problema s
poslijeratnom vlašću tadašnje Jugoslavije. Naime,
zbog toga što je vodila gimnazijalke u Italiju vlasti
osuđuju Zlatu na kaznu zatvora s prisilnim radom u trajanju
od osam godina i trajan gubitak građanskih prava.
Zatvorski dani
Izrečenu kaznu profesorica je izdržavala u Kaznenom zavodu u Zenici do
28. lipnja 1946., kada je uvjetno puštena. I inače krhka
zdravlja, profesorica je oboljela u zatvoru od tuberkuloze kralježnice,
a posljedice te bolesti pratit će je tijekom života. O tim tužnim
vremenima profesorica kaže:
Odvela sam gimnazijalke u Italiju i zaista sam bila
oduševljena Rimom i svim mjestima koje smo
obišli. Vratili smo se natrag i sve je bilo u redu. U
međuvremenu je Italija propala, dolazi 1945., koja je zaista za mene
bila teška, olovna. Završila sam u zatvoru i
nakon gotovo 15 mjeseci puštaju me van, jer su rekli da vani
mogu biti korisnija nego u zatvoru. Osuđena sam na osam godina jer sam
bila u ustaškom pokretu i jako se oduševljavala
Italijom. Jesam, ali njezinim spomenicima i kulturom, a oni su to
vjerojatno okarakterizirali da sam se oduševljavala
talijanskim fašizmom.
Osvojila svijet
Profesorica bez građanskih prava 1955. dobiva posao u koprivničkoj
Podravki. Sa svojim timom 1957. godine proizvodi prve Podravkine juhe
od povrća, a sljedeće godine na tržištu se pojavljuju
kokošja i goveđa juha s tjesteninom, koje su i danas
najzastupljenije na domaćem i inozemnom tržištu. U kojim
uvjetima se tada radilo najbolje dokazuje da su se prve vrećice
Podravkinih juha, zbog nedostatka strojeva, zatvarale ručno -
glačalima. Inovativnost Zlatine ekipe najbolje se dokazala 1959., kad
su "smućkali" vegetu, proizvod koji je tržište odmah
prihvatilo, a prisutnost vegete na tržištima više
od trideset zemalja najbolje svjedoči o kvaliteti, dugoročnosti i iznimnosti
toga najpoznatijega hrvatskog branda čije se ime udomaćilo kao sinonim
za dodatak jelima.
Zlatna Zlata
Uz proglašenje počasnom građankom Koprivnice, profesorica Bartl osvojila je brojne nagrade i priznanja, među ostalim, Zlatnu kunu Hrvatske gospodarske komore, Nagradu grada Koprivnice, visoko odličje predsjednika Republike Hrvatske - Red Danice s likom Nikole Tesle, ali njoj je sigurno jedno od najdražih kada je Podravka 2001. osnovala Zakladu prof. Zlate Bartl, koja potiče stvaralački i inovativni rad studenata. Naime, Zlata je oduvijek govorila kako na mladima svijet ostaje.
