Snažan stisak ruku, smiješak s ostacima kolača oko usta i prašnjavi kompleti starih novina jedino je što je ostalo iza povijesnog dogovora premijera Ive Sanadera i zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića. Gazda prebogatoga grada, sa 20 projekata pod miškom, otišao je u pohode šefu prilično siromašne države i predložio mu da zajedno nešto naprave.

Sanader je tada, prije dvije i pol godine, bio na polovici prvog mandata, a Bandić je netom po treći put objesio oko vrata gradonačelnički lanac. Obojica su morala pokazati da mogu surađivati iako između njih stoji zid koji dijeli lijeve i desne stranke. I dogovoriše se premijer i gradonačelnik da će: proširiti i produbiti Savu i metnuti na nju tri hidroelektrane, završiti Sveučilišnu bolnicu, udomiti ministarstva i Muzičku akademiju, na stupove izdignuti željezničke pruge, napraviti novi aerodrom...

Tražio se posrednik
Cijena zajedničkih projekata odrezana je onako odoka na dvadesetak milijardi kuna. Utanačeni su rokovi i samo je trebalo nabaviti nekoliko lopata i dovoljno cementa za kamene temeljce da se pokrene Zagreb, a s njime i cijela Hrvatska. Puhači limenih glazbi već su se hrustili na masne honorare koje će dobiti od silnih proslava, tvornice vrpci nabavljale su nove strojeve da bi mogle odgovoriti zahtjevima razbuktalog tržišta, a pjevačice i plesačice lokalnih KUD-ova marno su peglale i štirkale narodne nošnje.

A ništa od svega, sav trud bio im je zaludan. Od dogovorenih projekata samo je tiho obnovljen Oltar domovine na Medvedgradu i par zgrada je promijenilo vlasnike. Činilo se da od velike suradnje socijaldemokrata Bandića i konzervativca Sanadera nema ništa, a zapravo im je samo trebao posrednik i neki realističniji projekti.

Ma koliko njih dvojica sanjali o gradu na Savi i kompleksu Vladinih zgrada na obali rijeke, za to ni jedan ni drugi jednostavno nemaju novca. Tri hidroelektrane za koje je još 1994. godine zatražena građevinska dozvola završile su u sferi utopije iako bi njihova prozvodnja bila dovoljna da se cijeli Zagreb opskrbljuje električnom energijom. Izdizanje željezničke pruge na stupove i posljednično smanjenje prometnigh gužvi nije ništa bolje prošlo, tračnice još uvijek dijele grad na dvije nepovezane polovice. No, zato su na površinu isplivali neki drugi projekti koji se bez problema realiziraju, a povezuju ih dva imena – Institut građevinarstva Hrvatske i Jure Radić. Pronašli su Bandić i Sanader u njima posrednike koji će omogućiti da se nastavi suradnja.



Jure Radić sa svojom ekipom nariše kakav most, a Zagreb odmah otkupi projekt i upregne svu silu službenika da se sve pripremi za gradnju. Jure Radić predloži rušenje starog i gradnju novog remetinečkog rotora, a Zagreb ga odmah uvrsti u plan gradnje. Malo-pomalo zapasao je IGH većinu velikih gradskih projekta i još mu samo nedostaje da preuzme i gradnju maksimirskog stadiona.

Na to je upozorio i Zdravko Mamić tvrdeći da se referendum raspisuje samo da bi se omogućilo Juri Radiću da uleti u posao. U međuvremenu navijači dolaze na stadion hrvatskog prvaka a da se nemaju gdje ni olakšati kad im mjehur pritisne višak piva. Čekaju da se nešto dogodi, pa da konačno mogu urlati na pristojnom i po život bezopasnom stadionu.

I tu se vraćamo na početak priče: gazda sada već nešto siromašnijega grada žica od šefa malo bogatije države novac za dovršetak stadiona. Jednako kako su na proslavi Dana domovinske zahvalnosti u Kninu 2006. godine došaptavajući se dogovorili zajedničku gradnju Arene Zagreb, Sanader i Bandić mogli bi dogovoriti i dovršetak stadiona. Osnovni preduvjet za podjelu troškova već je ispunjen – Jure Radić ugurao se u posao. Asimilirao je arhitektonski studio Branka Kincla u mrežu radilica Instituta. Kincl je napravio nekoliko projekata notornog maksimirskog rugla i po njegovim zamislima trebao bi se stadion i završiti.

Za to će trebati puno novca i podosta rušenja već izgrađenog, ali to ne bi trebao biti problem. Po već isprobanom obrascu grad i država dat će novac, a Sanader i Bandić dobit će aplauz i glasove zahvalnih birača koji će konačno dobiti mjesto za ispunjavanje nogometnih strasti. Dinamovac Bandić i hajdukovac Sanader lako će se dogovoriti oko posla u kojem obojica pobjeđuju, a svoju nagradu dobit će i posrednik koji povezuje njihovu osovinu – neumorni graditelj Jure Radić.

Uključeni u sve
Da teorija o koaliciji Sanadera i Bandića zaista drži vodu, svjedoči još jedan projekt. Do lokalnih izbora 2009. godine započet će plinofikacija Splita. Posao će odraditi mješovita splitsko-zagrebačka tvrtka Gradska plinara Split. U nju će Zagrebački holding upucati znanje i novac, a Split će osigurati zemljište i preko Sanadera snažnu političku podršku. Premijer će rodnome gradu dovesti plin bez kojeg je ostao gašenjem stare Plinare (simptomatično kultnog mjesta svakog navijača Hajduka), a zagrebački gradonačelnik još će jednom zadobiti simpatije južnjaka. Svakome će time izbiti iz ruku argument da Zagreb samo uzima i ništa ne daje.

To će mu nesumnjivo pomoći odluči li stvariti svoju pritajenu ambiciju da jednom postane predsjednik Hrvatske. Sanader će tako dodatno učvrstiti svoj položaj na jugu, a ni Bandić neće ostati kratkih rukava, a usput će i održati davno obećanje da će pomoći Hajduku jednako kao što pomaže i Dinamu. Ne treba sumnjati da će njih dvojica naći načina da i u taj golemi posao ugrade svog posrednika Radića.

IGH nije kako mu ime sugerira nikakav znanstveni institut nego solidna privatna tvrtka u kojoj, između ostalih, nezanemariv udjel ima i ministrica graditeljstva Marina Matulović Dropulić. Dioničar je, iako u mikroskopski malenom udjelu, i branitelj zagrebačke blagajne Slavko Kojić bez čijeg potpisa ni jedna kuna ne može izaći iz gradskog proračuna.



Oko njihovih projekata uvijek se diže prašina, ali nijedan se ne zaustavlja. U Zagrebu je, primjerice, ako ne zaustavljen, onda makar usporen projekt Cvjetnog prolaza, zamisao Tome Horvatinčića, ali ništa manje spektakularan i kontroverzan nije, stotinjak metara udaljeni, Ban-centar. U pokušaju zaustavljanja Horvatinčićeva projekta Marina Matulović Dropulić je prije nešto manje od godine dana srušila zagrebački GUP, dok se na Ban-centar nitko nije ni osvrnuo. Buldožeri i bageri i sada nesmetano raskopavaju parcelu u samom srcu Zagreba, srušili su i neke stare zgrade a da nitko nije digao gas prosvjeda jer Ban-centar je projekt iza kojeg stoji IGH preko svoje tvrtke kćeri.

Institut građevinarstva Hrvatske ušao je i u zasad zapostavljeni projekt željezničke osovine istok – zapad u Zagrebu. Jure Radić i njegovi suradnici odavno su predstavili svoje futurističko rješenje lebdećih vlakova koji bi preko željezničke pruge izdignute visoko iznad zemlje prometovali od Zaprešića do Sesveta.

Preko Branka Kincla uključeni su i u projekt sjeverne tangente prometnice koja bi trebala rasteretiti središte grada od automobila. Nitko osim njih, tvrdi se, ne može odraditi tako velike projekte. Zagreb sam bez pomoći države, tvrde isti, ne može ih platiti. I krug se ponovno zatvara. Bandić i Sanader u pogodnom će trenutku izvući sve te projekte i podijeliti troškove na opće veselje nacije. Možda će jednog dana, kad IGH-ov trust mozgova izradi projekte za Sveučilišnu bolnicu, hidroelektrane i novo sjedište Vlade na Savi, dobije udio u projektu Muzičke akademije, i ti projekti biti skinuti sa čekanja. Političko prijateljstvo tada će dobiti novi vjetar u leđa za što duže vladanje Zagrebom i Hrvatskom.

Video sadržaj

53

ŠOPING-MEKA

Hrvati hrle u nabavu u susjednu zemlju: 'Pogledajte, torbe su mi pune, a sve to za 120 eura'

Premium sadržaj

Video sadržaj

23

NAPOKON PROMJENE

Velika novost za umirovljenike: Hoće li ovo riješiti gorući problem s domovima?

JEDAN PRIMA OKO 1500 EURA

FOTO Koliko zarađuju predsjednici država regije: Milanović među njima ima najveću plaću

Vječita dilema

Parfem ili toaletna voda? Istražili smo što ima intenzivniji miris i traje dulje!

Novi serijal

VIDEO Robert Knjaz u neočekivanoj ulozi: S djecom razgovarao o važnim temama

Automobilski div zatvara veliku tvornicu. ‘To je bila najteža odluka koju sam ikada morao donijeti u svojoj karijeri’