Jesu li donacije od 30.000 DEM i 200.000 kuna, koje su Marijan Primorac i Mato Ramljak, nekadašnji suvlasnici PSK, osobno odnijeli u ured Ive Sanadera, novac koji je doniran zato što su njih dvojica simpatizeri HDZ-a ili je taj novac trebao biti svojevrsno “mito”, kako bi Primorac i Ramljak preko HDZ-a u Saboru progurali zakon o kladionicama koji bi njima išao na ruku, pitanje je koje je ostalo nerazjašnjeno nakon Primorčeva iskaza u nastavku suđenja za aferu Fimi media.
Primorac kao simpatizer želio dati novac HDZ-u
Jer Primorac je u utorak, odgovarajući na pitanje Željke Mostečak, zamjenice ravnatelja USKOK-a, zašto su on i Ramljak donirali 200.000 kuna, počeo govoriti o sastanku koji su on i Ramljak imali s Lukom Bebićem, Ivom Sanaderom i Vladimirom Šeksom, a na kojem se upravo razgovaralo o spomenutom zakonu.
– Molili smo tada rukovodstvo HDZ-a da preko Sabora taj zakon uskladi sa zakonima EU. Tražili smo da se u njega stave neke stvari, primjerice da jedna kladionica od druge bude udaljena do sto metra, koliko kladionica može biti na nekom području po glavi stanovnika i tome slično – kazao je Primorac.
– U kakvoj je vezi taj zakon sa 200.000 kuna? – zanimalo je tužiteljicu.
– U nikakvoj. Htjeli smo pomoći HDZ-u – odgovorio je Primorac. Kada je tužiteljica tražila objašnjenje, kazavši da je on sam o tome počeo iskazivati te mu još napomenula da je u istrazi kazao kako za posao nije bilo dobro zamjeriti se političarima, Primorac je kazao:
– Možda sam tako rekao, no nisam se tako osjećao. Dodatno je zatim objasnio da je u USKOK-u ispitivan na Staru godinu, zbog čega je bio u šoku, pa je, kako je objasnio, samo povlađivao. Upitan da to dodatno objasni, Primorac se spetljao, a na dodatni upit kazao kako je spomenuti zakon usvojen, no kasnije, i to u vrijeme kada on i Ramljak više nisu imali veze s PSK-om. Objašnjavajući pak kako je došlo do toga da Sanaderu da 30.000 DEM, kazao je da je Sanadera upoznao 2003. te kako mu je rekao da bi kao simpatizer HDZ-a htio dati neki novac stranci.
– Tada je ostalo na tome, no negdje 2004. Sanader me nazvao i rekao da je sad vrijeme da pomognem. Rekao sam da je to OK i u njegov sam ured u središnjicu stranke donio 30.000 DEM. Taj sam novac tamo ostavio, a ne znam što je on poslije učinio s njim – kazao je Primorac. Objasnio je zatim i kako su on i njegovi partneri došli u situaciju da Sanaderu kupe blindirani BMW.
– Jednom me prigodom on pozvao u ured i tamo mi je pričao kako je situacija u Hrvatskoj dobra, no da on ima puno neprijatelja te da mu treba blindirani automobil. Pitao me bih li ja to mogao vidjeti s mojim partnerima i ja sam kazao da mogu. Moji su se partneri složili da to napravimo i mi smo iz financijske dobiti PSK uzeli 300.000 eura, koje sam ja zatim u aktovci odnio u ured Mladena Barišića. Sanader me je nakon toga pitao zašto sam donio 300.000 kada automobil stoji 292.000 eura, a ja sam mu odgovorio da smo mi odlučili toliko dati te da bi tu sumu dali i da je automobil koštao 310.000 eura – kazao je Primorac.
Lozica i Maček o prodaji Hrvatskog lista
Kada ga je pak Čedo Prodanović upitao je li 30.000 DEM i 200.000 kuna nosio Sanaderu ili HDZ-u, Primorac je odgovorio:
– Nisam u tom trenutku o tome razmišljao, no novac sam dao kao simpatizer HDZ-a. Istinitosti njegova iskaza u dijelu oko te dvije donacije Sanader je prigovorio, istaknuvši da 2003. više nije bilo njemačkih maraka. Osim Primorca, svjedočili su još odvjetnik Pero Lozica, koji je iskazivao kako je u ime Ratka Mačeka za 412.000 eura od Ivice Marijačića kupio Hrvatski list. O toj prodaji svjedočio je i Marijačić, koji nije znao, kako je kazao, da iza Lozice stoji Maček, već je mislio da novine prodaje Lozici, koji mu je kazao da ima vlasničke udjele u drugim medijima te želi stvoriti nacionalni holding.
– Meni je to bilo oduševljenje, jer su svi mediji u stranom vlasništvu – kazao je Marijačić, koji je zatim, na upit tužiteljice je li čuo kojim je to medijima vlasnik Lozica, odgovorio da nije čuo da je Lozica vlasnik medija.
>>'Preko računa svoje firme platio sam 300.000 € za Sanaderov BMW'
ima puno radnika kojima je dotični prijetio i hvalio se svojim vezama a tlelohranitelji su mu vecinom bjegunci od bh pravosuđa