Fešte poput Bundekfesta su nam najdraže jer ljudi ne moraju sjediti, već se zabavljaju i plešu. U takvim prilikama bilo je i iskakanja iz publike na pozornicu pa bismo zajedno plesali i pjevali, što se u koncertnim dvoranama ne događa. To je taj bliži kontakt s publikom koji je divan! – ispričala je Sanja Doležal, pjevačica Novih fosila, odlično raspoložena uoči koncerta na Bundekfestu 12. rujna. Od prvog dana postanka u grupi vrijedi pravilo da nitko prije koncerta ne smije ništa popiti i ono vrijedi i danas.
Mi smo ustvari obitelj
– To je pravilo svakog profesionalca – priča Sanja i nastavlja:
– Svatko od nas voli se veseliti, popiti i pojesti, ali poslije koncerta. Prošli petak nastupili smo u Vrbovcu, a sutra smo u Poreču i taj rad na terenu najbolji je za ostanak u kondiciji za sljedeći koncert. No, naravno, imamo i tjedne i vokalne probe.
S Fosilima je Sanja od 1983. godine, dakle punih 30 godina. Imali su i 15-godišnju stanku od 1990. do 2005. kada nisu nastupali, ali i tada su bili i privatno stalno zajedno jer su poput obitelji. Stoga ne čudi što Sanja svakoga poznaje u dušu i s lakoćom može reći tko ima koju ulogu u grupi.
– Najveći štreber i najorganiziranija osoba definitivno je Vladimir Kočiš Zec. On sve zapisuje, mislim da ima svoje rokovnike otprije 30 godina i sve čuva. Marinko Colnago je najšašaviji i najveći veseljak. Rajko Dujmić je umjetnik i apsolutni kreativac, a ja ih sve držim na nekoj razumnoj strani. Kada svaki u svojoj karakteristici pretjera, ja ih spuštam na zemlju. Čak me u zadnje vrijeme zovu i Big Mama. Samo ne znam odnosi li se taj \'Big\' (op. a. Velika) na moje godina ili kilažu – smije se Sanja.
Kroz godine njihova postojanja nakupilo se pjesama, ne znaju im ni broj, no kada čuje taktove bilo koje od njih, Sanja u sekundi zna sve riječi.
– Nikada nisam zaboravila tekst, ali broj pjesama mi je nepoznanica. Imamo tridesetak albuma, pa svaki put deset pjesama, pa su tu još singlovi... Ne znam, sigurno ih je više od 300.
Kada su 1987. s pjesmom \"Ja sam za ples\" nastupili na Eurosongu, obožavatelji su ih zasipali pismima. Svoju publiku, i to od sedam do 77 godina, imaju i sada, ali malo drugačije komuniciraju.
Glazba kojoj manjka emocija
– Više ne pišu pisma, ali kontaktiramo preko Facebooka. Iako, generacija naše publike možda toliko i ne koristi društvene mreže, no primijetili smo da imamo i puno mladih obožavatelja, čak i djece koja se nisu ni rodila dok smo mi aktivno nastupali – kaže pjevačica. Od burnih 80-ih, kada su oni palili scenom, kaže Sanja, u glazbi se sve strašno izmijenilo.
– Posebno u načinima proizvodnje i distribucije glazbe. Tehnologija je puno donijela, ali i odnijela puno čari. Danas glazbu stvaraju kompjutoraši koji možda i ne znaju svirati instrumente. Nekada je to bilo nezamislivo. Čini mi se da takvoj, računalnoj glazbi možda manjka emocija. Ipak, kao i onda, i danas ima vrlo talentiranih ljudi – priznaje i na pitanje koga od glazbenika voli privatno slušati odgovara:
– U smislu preslušavanja glazbe ja sam kao postolar u kojeg su najlošije cipele ili frizerka koja ima najlošiju frizuru. Dakle, ne slušam glazbu ciljano. U automobilu mi svira radio, a kada se želim opustiti, pustim klasiku.
Lani, kada je preminuo Sanjin suprug Nenad Šarić, ostavio je prazninu u njihovim srcima, a svaki koncert nova je posveta tom velikom čovjeku i glazbeniku.
– Od 2005. on je bio šef benda i veliki dio svega bio je na njegovim leđima. Bio je kreativan u smislu vizije kojom Novi fosili trebaju ići i osmislio je nastupe s instrumentalistima i vokalnim pojačanjima kakve danas radimo. Nije imao najdražu pjesmu, ali jako je volio \"Samo mi se javi\", \"Sklopi oči\"..., ali i brze stvari uz koje se na pozornici zafrkavao s Marinkom. Praznina je velika i u bendu ju je nemoguće nadoknaditi, a o sebi i svojoj djeci neću ni govoriti – zaključila je Sanja.
>> Sanja Doležal: Emocije su mi važnije od hladnog savršenstva
