Finska je jučer dobila svoju prvu “žensku vladu” koju vodi najmlađa premijerka na svijetu, 34-godišnja Sanna Marin. Finci nisu nimalo začuđeni time što im je premijerka mlada žena i to što su i lideri ostale četiri stranke iz vladajuće koalicije isključivo žene.
Zastupljenost žena u finskom parlamentu je visoka, 47 posto, a građani i analitičari izjavljuju kako ni to što je nova premijerka Sanna Marin mlada nije nimalo začuđujuće zato što je sazrelo vrijeme da dođe do smjene generacija u finskoj politici. No najmlađa premijerka dobila je jučer zanimljivu poruku od najstarijeg premijera na svijetu. Malezijski premijer, 94-godišnji Mahathir Mohamad, svojoj mladoj kolegici poručio je da bi bilo dobro da uvijek kada osjeti potrebu “zatraži savjet od starijih”.
Socijalno osviještene
– Godine nisu važne. Nikada nisam razmišljala o svome spolu ili godinama – kazala je Marin, koju je odgojio lezbijski par, mama i njezina partnerica. Kako je Finska zemlja u kojoj žene u politici već više od trideset godina nisu nikakva senzacija, neki politolozi sa sveučilišta u Helsinkiju naglašavaju da spol liderica koalicijskih stranaka nije neki začudni element, već je to njihova mladost.
Od pet žena koje će voditi Finsku u iduće tri i pol godine Marin i Maria Ohisalo imaju 34, a Li Andersson i Katri Kulmuni 32 godine. Peta koalicijska partnerica Anna-Maja Henriksson ima 55 godina. Sanna Marin je socijaldemokratkinja i osoba koja čvrsto vjeruje u socijalnu državu od koje je, kaže, i sama imala koristi u životnim trenucima kada je bilo teško, kada se školovala i kada je novca nedostajalo.
Glavni motiv za ulazak u politiku bila je želja da svima koji žive u Finskoj bude omogućeno ono što je ona dobila. Prošloga ljeta, na obilježavanju 120. obljetnice Socijaldemokratske stranke, Sanna Marin je s govornice predložila da se među stranačke ciljeve stavi i to da se radni tjedan skrati na četiri dana, a radni dan na šest sati. Iako je svojim prijedlogom izazvala buru negativnih reakcija u oporbi, neka varijanta toga njenog prijedloga mogla bi se i ostvariti, tim više jer je u tome podržava i koalicijski partner Lijeva alijansa.
Maria Ohisalo, vršnjakinja Sanne Marin, liderica je Zelene lige i u politici je već 11 godina. Ove je godine, prije parlamentarnih izbora, izabrana za čelnicu Zelene lige. Na izborima je ušla u parlament kao jedna od popularnijih kandidatkinja, a nakon formiranja koalicijske vlade postala je ministrica unutarnjih poslova. Kao dijete trpjela je siromaštvo, a s majkom je čak godinu dana živjela u prihvatilištu kako bi se spasile od oca alkoholičara. Maria je oduvijek bila sklona sportu. Bavila se atletikom i igrala nogomet, što joj je omogućilo da pohađa dobre škole i sveučilišta.
Doktorirala je sociologiju, a tema joj je bila beskućništvo i razdioba pomoći u hrani. Bila je i ostala angažirana u rješavanju socijalnih pitanja. Li Andersson liderica je Lijeve alijanse koja je to postala kada je imala samo 29 godina, i to gotovo dvotrećinskom većinom glasova članove te stranke. U parlament je ušla 2015., a nakon ovogodišnjih izbora i sklapanja koalicije Andersson je postala ministrica obrazovanja.
Vodit će i financije
Katri Kulmuni liderica je Centrističke stranke Finske kojoj je stala na čelo prije tri mjeseca. U parlament je ušla također 2015., a nakon ovogodišnjih izbora postaje ministrica gospodarstva, a kasnije i potpredsjednica vlade. U najnovijem restrukturiranju vlade Kulmuni će biti ministrica financija. Anna-Maja Henriksson, žena koja stoji na čelu Švedske narodne stranke Finske, ima 55 godina i ponešto više političkog iskustva od svojih koalicijskih kolegica. U parlamentu je ove godine započela svoj četvrti mandat. Od 2011. do 2015. bila je ministrica pravosuđa, a tu će funkciju i dalje obnašati.
Tja, kaj se more.Lijepo je, krasno i i fino, grejt, najs i fensi, čak i kul to što Finska ima sada žensku vladu. U skladu s prevladavajućom lijevo-neoliberalnom "agendom"u Europi, to je ispalo nadasve moderno, progresivno, liberalno, inkluzivno, tolerantno ii empatično, jednostavno nje moglo bolje. Ali ako za neko vrijeme Finska počne gospodarski stagnirati ili čak nazadovati, tko će biti okrivljen za to? Pa naravno, dežurni krivci, a to su natražni desno-konzervativni elementi i zatucani suverenisti, jer ljevičari i liberali po "difoltu" nikad ne smiju biti krivi ni za što. Živi bili pa vidjeli.