Možda svršetak i nije mogao biti drukčiji, a možda još i nije riječ o svršetku. Nije nemoguće da se otkrije i novo biserje iz ostavštine Zorana Milanovića, osobe koja je više nego ijedan stranački čelnik u samostalnoj Hrvatskoj stranku upregnula u kola svojih negativnih strasti, kola s kojima se iz dana u dan sve više strmoglavljuju i negdašnji predsjednik SDP-a i sam SDP.
I kraj svoga načela nepovredivog vođe – ja, ja i samo ja, imao je neke jako bliske suradnike s kojima je to svoje ja znao podijeliti, a zauzvrat je imao beskrajnu odanost i spremnost da se za šefa učini što god on zatražio.
Upravo ti suradnici – Tomislav Saucha, predstojnik njegova premijerskog kabineta, i Ranko Ostojić, ministar policije i potpredsjednik Vlade – ovih dana više nego itko drugi kompromitiraju stranku i što više tonu, više tone i Milanović.
Zasad se iz afere Dnevnice može zaključiti da se Saucha u Milanovićevoj blizini osjećao posve zaštićenim te na budućnost u kojoj bi mogao biti otkriven uopće nije mislio. Taj infantilni osjećaj sigurnosti koji ne računa na posljedice karakterističan je i za despote i za njihove najodanije podređene.
Kao što je karakteristična iIuzija da će vječno trajati. Utoliko su za antologiju očajnika slike i postupci Sauche, Milanovića i Ostojića kojima upravo svjedočimo.
Do jučer bahati, sada poniženi Saucha spušta se Gajevom prema Uskoku kao da ide na gubilište, dok za njim poskakuje gomila novinara i snimatelja ne bi li iz “čudovišta” istisnula bilo što za senzaciju svojim urednicima. Izgubljeni, podbuhli, neispavani Milanović izlazi pred kamere kao poderana sjena negdašnjeg moćnika, i na svom političkom izdisaju još jednom se služi svojim najdražim siktajem – nismo mi kao oni, kao HDZ.
A o Ranku Ostojiću “njegovi” su lijevi novinari pisali da je na Milanovićev mig bio na sve spreman, pa i uhićivati ljude mimo zakona, a dopuštao je i premlaćivanje branitelja u Vukovaru do smrti samo zato što je skidao ćiriličnu ploču (i, naravno, nikad za to nije odgovarao).
Sada mu je, na stranačkim izborima poraženom, izgubljenom, napuštenom, jalnom, ostao samo gnjev iz kojeg provaljuje najniža vulgarnost, pa poznatog zagrebačkog svađalicu, esdepeovca Marka Melčića naziva smećem i kanalizacijom, a on mu uzvraća da je pijanac i narkić.
Kao po nekom scenariju, u politički se otpad jedan za drugim pretvaraju sva trojica iz SDP-ove trojke koja se u četiri godine svoje vlasti činila neranjivom i neprolaznom. Politička povijest ove zemlje poslije Tuđmanove smrti povijest je beščašća, sramoćenja i moralnih padova najviših dužnosnika toliko strašna da čovjek pomisli da je Hrvatska neuništiva kad je tu povijest mogla izdržati.
Sjećamo se kako je neslavno završila najneprirodnija koalicija u političkoj povijesti čovječanstva, koalicija krvnika i žrtve, Račana i Budiše. S njima je startao Mesić, koji je vladao kao ruglo i kojeg još većim ruglom tako reći danomice čine nova otkrića.
Ima li ikoga u povijesti tko se može mjeriti po zlu koje je napravio Hrvatskoj kao Ivo Sanader, u kojem su se udružili Khuen i Al Capone? Ima li ikoga tko je na komičniji način postao premijer kao njegova nasljednica Jadranka Kosor, koja će najviše strasti unijeti u progon članova Gotovinina odvjetničkog tima zbog topničkih dnevnika, kao što je najviše izdajničke strasti unio njezin prethodnik u tzv. akcijski plan za otkrivanje i uhićenje generala?
A “smrznuta lignja” Ivo Josipović je, kako bi rekao Milanović, slučajni predsjednik, jer da Sanader nije na kandidiranje nagovorio Primorca i Vidoševića, koji su odnijeli glasove Hebrangu, on se na Pantovčaku nikad ne bi odmrzavao.
Dakle, Zoran Milanović dolazi u kontinuitetu hrvatskih nesreća, pa je netko tko ima razvijenije proročansko osjetilo mogao predvidjeti što će se dogoditi s njim i njegovim najprivrženijim “doglavnicima”. Bit će, što bi rekao pisac, da im je bilo suđeno svoje uloge odigrati dosljedno i do kraja.
Jesu li Andrej Plenković i Kolinda Grabar-Kitarović kraj toga kontinuiteta, prekid poslije kojeg će Hrvatsku voditi normalni ljudi? Mogli bi biti, vidjet ćemo. Zasad gotovo možemo biti sigurni da Plenković nije takva kova da završi u Remetincu niti se mogu očekivati snimke na kojima bi Kolinda bila Mesić.
Kad čovjek prati Sauchu i aferu Dnevnice, kad gleda pokislog Milanovića i čita “smeće” Ranka Ostojića te se sjeti cijelog vremena poslije 2000., i to mu zasad može biti jako utješno.
>> Smrtić prijavio Sauchu, koji tvrdi: Nikada nisam zvao Smrtića
>> Kobna šutnja policije, Sauche i premijera o Sljemenu
>> Šef Milanovićeva kabineta izvrijeđao policajce u VIP šatoru
