Brodogradilište u Gdanjsku još uvijek je načičkano brojnim dizalicama. Jesu li u pogonu, pitamo Adama Kowalskog, pokazujući na dvije-tri koje se nalaze tik do glavnog ulaza. Direktor poduzeća GSG Towers, jedne od tvrtki-kćeri Brodogradilišta Gdanjsk koja proizvodi vjetrostupove, odgovara iskreno: \"U godinu dana, koliko sam ja ovdje, nisam nijednom vidio da rade.\" Proizvodnja vjetrostupova je nešto sasvim drugo od proizvodnje brodova na čemu je nekad, na vrhuncu zaposlenosti u doba socijalizma, ovdje radilo oko 20 tisuća radnika. Danas ih radi oko 1500. I plaća im kasni, a poljski mediji pišu o mogućem bankrotu Brodogradilišta Gdanjsk, koje je već triput bankrotiralo i uzdizalo se, no svaki put slabije i manje.
Proizvode vjetrostupove
U jednom drugom, malom brodogradilištu Sunreef Yachts koje se smjestilo u jednoj od proizvodnih hala nekadašnjeg divovskog gdanjskog škvera, mlada Poljakinja Pola Jendraszek pokazuje nam jedan od luksuznih katamarana kakvi izlaze iz hale, prebace se u more uz pomoć dizalice, zatim se ulickaju i spremni su za isporuku bogatašima po cijelom svijetu. Dok sjedimo na palubi katamarana, oko nas rade stolari, električari i dizajneri, a nad glavama nam stoji velika, stara gdanjska dizalica. Radi li, pitamo, služi li vam za prebacivanje proizvoda iz hale u more? \"Ne\", odmahuje rukom Pola Jendraszek, \"ta je stara i neupotrebljiva, mi koristimo jednu našu. Novu i modernu.\" Sunreef Yachts je vrlo uspješna, ali i vrlo mala tvrtka, premala da bi znatnije promijenila ukupnu sliku i zaposlenost kapaciteta gdanjskog brodogradilišta.
Podsjetnik na prošlost
Velike dizalice u Gdanjsku danas su uglavnom podsjetnik na minula vremena. U njihovoj sjeni rade tvrtke koje ih ne koriste, ali koje pokušavaju preživjeti i očuvati dio, makar i mali dio, poljske brodograđevne industrije. Tvrtka GSG Towers dio je onoga što se službeno zove Brodogradilište Gdanjsk, koje je danas u 75-postotnom vlasništvu ukrajinskih biznismena, a u 25-postotnom vlasništvu poljske države. U danima našeg posjeta, poljski mediji pisali su da Brodogradilište Gdanjsk ima goleme dugove i da mu prijeti blokada i stečaj. Ne bi to bilo prvi put: kad je 2008. Unija zabranila svu daljnju državnu potporu, Brodogradilište Gdanjsk je završilo u stečaju, tada treći put. Ipak su ga nakon toga kupili Ukrajinci. Odu li sada ponovno u blokadu, bio bi to četvrti stečaj.
Uspješna Remontowa
U Gdanjsku još postoji i brodogradilište zvano Remontowa, koje nikad nije bilo u znatnijim problemima, nije se proteklih desetljeća oslanjalo na državne subvencije, nije moralo proći restrukturiranje s ulaskom Poljske u EU, i sve ove godine, uključujući i posljednju, posluje s dobiti. To su tri primjera iz Gdanjska, s jednom malom (Sunreef Yachts) i dvije velike proizvodnje, a obišli smo sve tri u potrazi za usporedbama i razlikama s hrvatskom situacijom. U susjednom gradu Gdinji, čije brodogradilište također ima veliko povijesno značenje za Poljake, nakon višegodišnjih pokušaja lokalnih vlasti da sačuvaju kakvu-takvu proizvodnju danas posluje brodogradilište Crist, i to uspješno, možda i zahvaljujući činjenici da je država ondje pretvorila čitav prostor u posebnu gospodarsku zonu s poreznim olakšicama za one koji u njoj rade. No, u gdinjskom Cristu nisu bili skloni primanju u posjet hrvatskog novinara. \"Hrvati? Pa oni su nam konkurencija\", prepričala je jedna Poljakinja njihovu reakciju. \"Zašto da im otkrivamo kako radimo?\" Tako smo obišli Brodogradilište Gdanjsk, Remontowu i Sunreef Yachts, sve u potrazi za odgovorom: kako izgledaju brodogradilišta koja su prošla sličan put hrvatskim brodogradilištima i koja su se pravilima Europske unije morala prilagoditi prije 9 godina, kao što će se hrvatski škverovi morati prilagoditi danas.
– Da bi preživjela, hrvatska brodogradilišta moraju biti u privatnim rukama i moraju imati dobre ideje – kaže Zbigniew Andruszkiewicz, član uprave remontnog brodogradilišta Remontowa.
– Puno je razloga zašto država nije dobar vlasnik brodogradilišta. Nitko ne može pomoći, a pogotovo ne vlada, onome tko ne zna raditi posao. Čini mi se da pojedina hrvatska brodogradilišta imaju isti problem kao i neka poljska brodogradilišta: predugo su se držali istog proizvoda. Većina europskih brodogradilišta bankrotirala su jer su se natjecala s Kinom u proizvodnji tankera, pa su tražili od svojih vlada razne potpore da bi bili u plusu. Mi u Remontowoj smo 2002. zaključili da se ne možemo natjecati s Kinom i diversificirali smo svoje usluge – objašnjava Andruszkiewicz. Poljaci nisu u istoj poziciji kao Hrvati jer u našem okruženju velika konkurencija su i turska brodogradilišta.
Teško protiv Kineza
– Kod popravaka, Kinezi nude željezo za euro po kilogram, Turci za 2 eura. Mi smo na 3 eura, ali mi ne servisiramo tržište koje je blizu Turske. Osim toga, mi radimo i offshore proizvode. Ako radimo barže, možemo dobiti 2,5 eura po kilogramu, ako radimo kontejnerski tanker, tri eura po kilogramu. A ako radimo offshore proizvod, možemo dobiti 11 eura po kilogramu. Viša tehnologija, veća cijena – kaže Zbigniew Andruszkiewicz.
Zato je i Brodogradilište Gdanjsk, manje uspješan susjed brodogradilišta Remontowa, posljednjih godina počelo proizvoditi vjetrostupove. Njemačka, Danska, Norveška i druge zemlje grade velike farme vjetrenjača na kopnu i na moru, a Gdanjsk ima prednost da može tim obližnjim kupcima isporučivati proizvode morskim putem, što znatno smanjuje troškove u industriji vjetrostupova u kojoj se na trošak prijevoza može odnositi do čak 30 posto ukupne cijene.
– Zasad nam je kapacitet 100 do 120 vjetrostupova godišnje. Radimo ih za kopno, još nismo počeli raditi offshore vjetrostupove koji su isplativiji, ali pravilo je da moraš prvo biti dobar u \"onshore\" vjetrenjačama prije no što možeš početi raditi \"offshore\". A mi još učimo... – kaže Adam Kowalski, direktor tvrtke GSG Towers. Uče uz danske proizvođače vjetroelektrana koji zapravo koriste Brodogradilište Gdanjsk kao podizvođača. Gdanjsk investira u nabavu modernih strojeva, a uspješne danske tvrtke poput Vestasa donose posao. No, nije sve idealno. Jedan naš sugovornik koji radi za Dance, a u Gdanjsk dolazi nekoliko puta godišnje prilikom stalnih obilazaka svih partnera po svijetu, kaže kako u Gdanjsku žele dobro raditi i usavršavati se, no konkurencija je u tom dijelu industrije sve veća i preživjet će samo najbolji.
– Ako je prije pet godina bilo možda pet tvornica koje nam mogu proizvesti vjetrostup, onda ih je sada 50. Nije više tako lako uspjeti u tom poslu. Ovdje u Gdanjsku imaju povoljne cijene jer su im troškovi plaća niži, ali za strojem za kojim naši najbolji podizvođači imaju jednog radnika, ovdje imaju tri radnika. Ako to uspiju minimizirati, onda dobro. Ako ne... – kaže naš sugovornik i ostavlja rečenicu nedovršenom.
Gdanjsko brodogradilište nekad je zapošljavalo 20 tisuća ljudi, ali 98,5 posto proizvodnje bilo je za SSSR i ekonomski nije bilo održivo, smatra Lech Walesa, bivši radnik, vođa pokreta Solidarnost i prvi demokratski predsjednik Poljske, s kojim razgovaramo nakon obilaska brodogradilišta.
– Brodogradilišta kakva danas vidimo nemaju onakvu zaposlenost kao nekad, to je istina. Ali možda je to cijena koju smo morali platiti za to što smo srušili komunizam – kaže Walesa.
