SDP nije razradio model kojim bi se od MOL-a otkupile dionice Ine, ali drži da bi se to moglo napraviti osnivanjem energetskog holdinga koji bi kreditom otkupio dionice.
U toj bi akviziciji sudjelovala, ako je pitati SDP, dijelom i država koja bi se zadužila, ali strateg najveće oporbene stranke, Branko Grčić, drži da takvu akciju države ne treba promatrati kroz javni dug, nego je interpretirati kao ulaganje u izglednu budućnost, a to je Ina.
– HEP i druge energetske tvrtke u državnom vlasništvu imaju potencijal za realizaciju te transakcije i to je puno bolja opcija nego da se prodaje HEP – zaključak je Grčića koji drži da je ulaganje u Inu financijski isplativo.
Na okruglom stolu o budućnosti Ine koji je organizirao HEP sudjelovao je i državni tajnik za energetiku Ante Čikotić koji se pridružio raspravi rekavši da su svi modeli koji ne uključuju podizanje javnog duga prihvatljivi.
Upitan može li potvrditi da je model koji je osmislio Most vrlo sličan onome koji je u srijedu prezentirao SDP, Čikotić je rekao tek da je na događaj stigao kao predstavnik Vlade, a ne kao predstavnik političke stranke pa nema komentara.
Komentar, i to detaljan, o tome zašto IPO Hrvatske elektroprivrede u ovom trenutku nije dobra ideja, imao je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Josip Tica koji inzistira i apelira da se prije privatizacije HEP-a regulira tržište kako bi se izbjeglo ponavljanje grešaka privatizacija Ine i HT-a.
Naglašava da HEP ima tri monopola, i to onaj na infrastrukturu kroz HOPS, distribuciju te kao jedini dobavljač plina za kućanstva istočno od Požege.
Također, ima i dvije važne funkcije socijalne politike i to kroz HEP Toplinarstvo koje, kako objašnjava Tica, transferira dobit HEP-a prema kućanstvima te kroz činjenicu da je cijena distribucije jednaka u Zagrebu i najudaljenijim područjima Hrvatske što nije načelo kojim bi se profitna tvrtka vodila.
Zato apelira da se urede ti monopoli i socijalne uloge kroz regulaciju tržišta prije nego što se pristupi IPO-u HEP-a. Na okruglom stolu dalo se čuti i argumente koji idu u prilog nacionalizaciji Ine i to ponajprije kroz objašnjenja o zalihama nafte i plina te utjecaju tog bogatstva na profitabilnost naftne tvrtke u budućnosti.
Tako je Pavle Uroda, dugogodišnji direktor u Ini i jedan od većih stručnjaka na području nafte, istaknuo da Hrvatska ima zalihe plina koje uz ulaganja u istraživanje i eksploataciju mogu osigurati dovoljne količine za idućih 50 godina, a i dovoljno nafte na dokazanim istražnim poljima za idućih 20 godina.
Da bi se taj potencijal do kraja iskoristio, trebalo bi dodatno ulagati u eksploatacije i ojačati taj dio Inina poslovanja.
Naftni stručnjak Davor Štern nema ništa ni protiv zaduženja države za desetak milijardi kuna, a drži i da bi jedna od opcija mogla biti i spajanje Ine i MOL-a u jaku regionalnu naftnu tvrtku.
I dok Grčić drži da se Ina valja nacionalizirati, njegov stranački kolega Peđa Grbin izrazio je sumnju u opravdanost tog poteza sve dok ne postoji jasna strategija što želimo od te kompanije, koliki je ukupan trošak njezina preuzimanja, kolika su nužna ulaganja u nju da bi je se osovilo na noge te odluka o tome koliko će radnika u njoj raditi i tko će je voditi.
>> Evo kako bi bivši ministar Andrija Hebrang riješio otkup dionica Ine
