Da je osječku glumicu Nelu Kocsis (42) prije nekoliko godina netko uvjeravao da će je s nogu oboriti ‘klinac’, grohotom bi mu se nasmijala. Ipak, prije dvije godine dogodilo joj se ono čemu se nekoć podsmjehivala i strasno se zaljubila u svog sugrađanina, glumačkog kolegu i tri godine mlađeg Aleksandra Bogdanovića. Od tada su glumili par u nekoliko kazališnih predstava, a trenutno su supružnici u filmu “Most na kraju svijeta” Branka Ištvančića.
Snima se na lokacijama oko Zagreba, Slunja i Siska, nerijetko i od šest ujutro, a u selu Crno vrelo blizu Slunja, čija je populacija s jednog stanovnika zahvaljujući filmskoj ekipi u samo nekoliko dana porasla na oko 70 ljudi, uhvatili smo i njih dvoje. Redatelj im, kažu nije strog već zna što hoće, a atmosfera je harmonična, pa ni promrzlima Neli i Aci nije teško zastati i iza ugašenih kamera ispričati nešto o filmu i o sebi.
Balkanska patrijarhalna obitelj
– Glumim Filipovu, ili Saletovu, ženu Sofiju. Oni su izbjeglice, uselili su se u tuđu kuću, a vlasnici kuće dolaze natrag u nju pa vlada užasna nelagoda. Ona želi pobjeći iz tog svijeta u bolji život, u grad, napustiti tu moralnu i fizičku pustoš koja ih podsjeća na rat i na njihovu srušenu kuću u Bosni. Ali Filip je hermetičan, na svaku njezinu molbu zatvara tu temu i ne želi o njoj razgovarati. Sofija je plaha ženica koja poštuje svoju obitelj. Na kraju ćemo ostati zajedno! – opisala je Nela svoj lik, na što se Aleksandar nadovezao:
– To je klasičan patrijarhalni milje u kojem je otac stup obitelji i on se sluša. Na ono što Filip radi sa strane i izvan kuće gleda se kao da ne postoji. Tako imam i ljubavnicu! S njima žive i Filipov otac i sin Mirko i izvana su ušminkana obitelj, a iznutra nemaju nikakvu komunikaciju. Prešućuju i podrazumijevaju. Mislim da kod nas ima dosta obitelji koje cijeli život žive na taj način.
Okosnica radnje je refleksija Domovinskog rata na ljude i njihove odnose, migracije, prihvaćanje i neprihvaćanje novih okolnosti i na rasturanje obitelji. Svoje ratne dane Aleksandar nije proveo u Osijeku, ali Nela jest, no ovaj film koji će biti gotov na ljeto, a premijeru imati na nekom od svjetskih filmskih festivala, u njoj ne budi tugu.
‘Usmrtio’ joj je i ljubavnika
– Za najvećeg razaranja grada izbjegla sam tek 15 dana. Naime, uoči pada Vukovara izvlačila sam iz Osijeka trudnu prijateljicu s kojom sam išla u školu. Ali Novu 1992. već sam dočekala u Osijeku i više nisam iz njega izlazila. Ostala sam u svojem gradu i bila pod granatama i zamračenjima kao i svi. Ima tužnih sudbina poput Vukovaraca koji su odgajali svoju djecu po hotelskim sobama, u nemogućim uvjetima, i u tuđim obiteljima, i to je ono najgore. Mi smo rat ipak lakše preživjeli – prisjetila se Nela.
Osim u ovom filmu, par je skupa glumio i u istoj epizodi aktualne HTV-ove serije “Počivali u miru” u kojoj Aleksandar ubija Nelina ljubavnika. Nešto tako dramatično u zbilji im se ne bi moglo dogoditi ni u ludilu, štoviše slatko se smiju i zaljubljeno kažu:
– Kao prvo, mi nikako da dođemo u fazu da uopće imamo potrebu za nečim takvim poput ljubovanja sa strane! To se nama ne događa.
Kada snimaju ljubavne scene s drugim kolegama, među njima nema ljubomore. Osim toga, i njihova ljubavna priča nastala je negdje između kazališnih dasaka i tuđih zagrljaja.
– Veza nam je počela dok se Nela u predstavi “Paralelni svjetovi” ljubila s jednim dečkom na pozornici, a ja sam se u nju momentalno zaljubio. Doduše ona je tada bila u vezi, pa i ja, ali eto... – priča Sale.
– Pitala sam se zašto on stalno gleda tu scenu. Uglavnom, nisam odmah sve povezala i shvatila njegove osjećaje. Trebalo nam je vremena da se spojimo, dugo smo bili znanci, pa kolege, pa prijatelji, pa... – smije se Nela, na što je on mudro nadopunjava:
– Nela je dosta dugo mislila da sam papak. A ja sam tvrdio da nije tako. I to joj još nisam dokazao. Naime, u ljubavi se stalno morate dokazivati, jer kada sve dokažete, ljubav je gotova.
Isto zanimanje učvršćuje im vezu i ne bi mogli biti s partnerima s kojima ne bi kod kuće mogli razgovarati o poslovnim problemima. Iako, naravno, kaže Nela, presudno joj je bilo to što je Sale strašno dobar čovjek, a ne to što je glumac. Tko je bolji u poslu, rješavaju diplomatskim odgovorom da je on bolji glumac, a ona glumica. No, neosporno je, vele, da Nela lakše pamti tekstove, a Sale je zato bolji u kuhinji. – Kada kuham, redovito zovem Nelinu mamu za recepte. Volimo slavonsku hranu i u tome sam ekspert – tvrdi on, a ona ne ostaje dužna pa vraća:
– Ma kuham i ja, Sale! On ujutro u glavi ima plan kako dan treba izgledati, toga se drži i savršeno stiže na sve. Ipak, sve ostalo po kući radim ja i nije mi problem, ali mrzim peglanje. Za Novu godinu imao je samo jednu želju, da mu više peglam. I obećala sam, ali...
Lani joj je za rođendan darovao set noževa. Hoće li za ovogodišnji možda pasti nešto romantičnije? Recimo, prsten.
– Mislite hoćemo li se zaručiti? Ja sam je sedam puta prosio i sedam puta me odbila. Ima strah od braka, letenja, pletenja i peglanja. Ona je moja Erica Jong! Nela vidi brak kao sliku muškarca koji leži na krevetu i drži daljinski upravljač. I ne uvjeravam je da u braku ne bih postao takav, sve je moguće. A upravo smo uveli i kabelsku televiziju u stan pa potencijalno imam što prevrtati po programu – smije se Aleksandar, a Nela mu odobrava šalu, ali i pokušava objasniti svoj neracionalni strah:
– Nekako mi se čini da sam već malo prestara za brak, a i da se muškarci opuste i prestanu truditi oko žene kada uđu u njega. I tu nastaju svi problemi. Mi žene smo romantičarke i stalno bismo da nam se netko udvara i da se trudi oko nas. Ulaskom u brak to prestaje, slijedi razočaranje i na kraju redovito neuspjeh.
Nesuđeni gimnastičarka i tenisač
Gledajući ih iz pozicije nepristranog promatrača, može se sa sigurnošću reći da za ljubavni neuspjeh nemaju šanse. Jedno za drugo imaju samo lijepe riječi, pa čak i kada govore o manama. Njezina je, kaže, neorganiziranost i samokritičnost, ali njezin dragi nema mana.
– Ma ja sam filantrop, volim ljude. Čak sam i glumu nekoć napustio da bih je opet zavolio. Naime, četiri godine imao sam obrt za sport u Umagu i bavio se tenisom. Na kraju me jedan prijatelj zvao da se vratim u Osijek, makar na kratko, i vratio sam se, i njemu, i Osijeku, i kazalištu i tamo našao Nelu. Dakle, sve! – priča nesuđeni tenisač kojemu bi, da Nela pristane udati se za njega, to bio drugi brak. No, dok ona ne riješi svoj bračni strah, drugog straha, tipa onog od majčinstva i djece nema, već o tome nježno kaže:
– Sale ima dvije kćeri, od deset i četiri godine, iz prvog braka. Ja imam nećakinju i ne treba nam brak da bismo imali i četvrto dijete. Ako se dogodi, dobro je došlo, ali već smo okruženi dječjom ljubavlju i dajemo je jednakom mjerom.
Trenutno skupa žive uglavnom u Zagrebu, iako s Osijekom nisu prekinuli vezu. U tamošnjem HNK odrađuju neke predstave i često pola mjeseca provedu u Slavoniji, a pola u metropoli zbog čega do u svaki znak napamet poznaju autocestu. A kada se autoputom života vrate u svoje djetinjstvo, shvaćaju da ih veže još jedna zajednička stvar - nijedno od njih kao dijete nije ni sanjalo da će postati glumac.
– Kao mali maštao sam da osvajam Wimbledon. Nisam ga osvojio. Sanjao sam da ću biti pjesnik, ali nisu mi išle rime, pokušao sam biti i filozof, upisao kemijsku školu i na kraju postao glumac. Nikad nisam mislio da će mi se to dogoditi – priča Aleksandar. S druge, pak, strane Nela je nizala državne sportske rezultate kao gimnastičarka i streljačica...
– Prije Akademije upisala sam i ekonomiju, ali honorarno sam već počela raditi u kazalištu pa sam se brzo osvijestila i shvatila da ekonomija nije za mene. Što se tiče sporta, danas se njime ne bavim ni rekreativno, veći hobi mi je čak i kuhanje! – kaže Nela, na što je njezin Sale hvali: – I ne treba joj to, pa njezin izgled vam je čista genetika. I Nelina je majka prelijepa žena, tako da, kao muškarac, znam što me sa starenjem i s godinama čeka.
