Zovem te sutra s onog drugog broja pa se vidimo. Sada se odmah riješi ovog mobitela i kartice. Kladionice nešto sumnjaju. Šifrirani je to SMS koji je po uputama Mislava Merkaša, u tom trenutku zagrebačkog policajca koji se nalazio na čelu Odjela za borbu protiv prostitucije, u srpnju 2012. na određeni broj mobitela poslao Zdravko Pal. Malo nakon odaslanog SMS-a, Palu je s njemu nepoznatog broja stigao odgovor:
– O.K., upravo bacam.
Navedena komunikacija, ispostavit će se kasnije, bila je namijenjena jednom od zagrebačkih makroa, koji su bili pod Merkaševom zaštitom. Točnije, Merkašu su godinama prvo plaćali po 1000 eura mjesečno, a sve kako bi im on dojavio kada će početi policijska racija. U trenutku kada bi preko mobitela dobili šifriranu dojavu, makroi su obustavljali sav svoj posao. I to bi trajalo sve do trenutka dok im Merkaš ne bi ponovo javio da je situacija čista, odnosno da mogu nastaviti s poslom.
Novac i djevojke za dojave
A taj posao bio je prostitucija, na kojoj je Merkaš, prema USKOK-ovoj optužnici podignutoj u prosincu 2013., “zaradio” oko 162.000 eura. Kada nisu imali novca da mu plate zaštitu, makroi su mu slali djevojke, koje bi se potom s Merkašem seksale. No ne za novac, već besplatno, jer im on te usluge nije plaćao. Kako se taj “posao” odvijao vrlo je detaljno razjašnjeno i opisano u USKOK-ovoj optužnici na 400-tinjak stranica kojom je osim Merkaša obuhvaćeno još 12 osoba, među kojima i Merkaševa supruga Nataša Gudek Merkaš, također policajka. Nakon višegodišnjih peripetija, jer je Merkaš od prosinca 2013. kada je optužnica podignuta tražio u nekoliko navrata izuzeće tužitelja, te je podnio niz kaznenih prijava protiv Željke Pokupec, bivše zagrebačke županijske državne odvjetnice, o optužnici će u ponedjeljak na pripremnom ročištu raspravljati zagrebački Županijski sud. Zadnje pripremno ročište održano je prije više mjeseci, jer je sud zauzeo stav da neće raspravljati o dokaznim prijedlozima dok se ne riješe Merkaševe kaznene prijave protiv Željke Pokupec. Kako je ona u međuvremenu otišla iz DORH-a, te je i sama pod istragom zbog sumnji da je pogodovala Saši Burušiću, sinu sada bivšeg načelnika PUZ-a Gorana Burušića, vjerojatno sud smatra da su kaznene prijave protiv nje riješene. Tijekom istrage, izuzev Merkaša i njegove supruge, te Ramajane Brnjas, svi ostali optuženici iznijeli su obrane. U kojima je detaljno opisano kako se cijeli taj posao s prostitucijom odvijao, ali i kako su zagrebački makroi Merkašu plaćali zaštitu od 2006. do 2012. Tomislav Brnjas u obrani je tako naveo da Merkaša zna od 2004. jer je nekoliko puta uhićivan zbog podvođenja, a opisao je i kako mu je Merkaš jednom prigodom pristupio u zgradi policije u Heinzelovoj, dok je Brnjas sa suprugom čekao red radi promjene registarskih oznaka.
– Merkaš mi je prišao i onako u zafrkanciji ponudio da mi za novac odaje informacije. Tražio je i da ja njemu odajem nekakve informacije, na što sam mu kazao da bih mu drage volje plaćao, ali da mu ne bih ništa “drukao”. Merkaš se na moj odgovor nasmijao i rekao mi je da ćemo to tek vidjeti. Koji mjesec nakon toga sreli smo se u gradu i otišli na kavu i Merkaš mi je tada ponovo ponudio da će mi dojavljivati o racijama, a ja ću njemu zauzvrat ili plaćati ili “drukati” neke druge osobe. Tada sam ga pitao koliko bi me to stajalo, a on je odgovorio: Koliko ti ne bi bilo puno? Ponudio sam mu 1000 eura mjesečno, a Merkaš mi je kazao da mu odmah kažem ako to neću moći ispunjavati, da kasnije ne bi bilo problema. Odgovorio sam mu da na prostituciji dobro zarađujem i da mu navedeni iznos mogu plaćati oko 15. u mjesecu. On je na to pristao, a tada je dogovoreno i da se ja u svakom trenutku iz toga mogu povući i da me on zbog toga neće ucjenjivati – ispričao je istražiteljima Brnjas.
Šifrirana komunikacija
Opisao je potom kako mu je Merkaš kazao da će komunikacija biti šifrirana te da za tu svrhu treba imati tzv. radne mobitele. Dio tih mobitela kasnije je nađen u pretragama i kod Brnjasa i kod Merkaša, a analizom komunikacije ispostavilo se da je Merkaš imao mobitel preko kojeg je komunicirao samo s Brnjasom. Kada bi racija počela, Brnjas bi od Merkaša dobio poruku “crveno”, što je značilo da se obustavlja sav posao. Konkretno, to je značilo da se na telefone oglašene u Plavom oglasniku, preko kojih su se nudile djevojke koje pružaju seksualne usluge, nitko ne bi javljao, dok Merkaš ne bi poslao novu šifru “zeleno”, što je značilo da je opasnost prošla. Brojevi mobitela su se mijenjali svaki mjesec, a kasnije su, kazao je Brnjas, promijenjene i šifre.
– Prešlo se na jezik kladionica, i to tako da bi Merkaš u poruci naveo stvarni par koji je bio u ponudi, dakle radilo se o utakmici koja se igrala. Merkaš bi nazvao i rekao: Uz taj par odigraj jedinicu!, što bi značilo da će biti racije, a kada bi racija bila gotova, nazvao bi, dao neki drugi par i rekao: Odigraj na dvojku! – pojasnio je sustav šifriranih poruka Brnjas.
Šifre su se dogovarale na sastancima jedan na jedan, a Brnjas je kazao da je u tim situacijama Merkaš znao biti paranoičan, te bi stalno gledao da li ga netko prati, u automobilu bi pojačavao radio te bi pregledavao Brnjasa prije ulaska u vozilo. Kada je doznao da se našao pod prismotrom USKOK-a, Merkaš je, iskazivali su pojedini svjedoci, postao još paranoičniji, pa je radni mobitel dao Zdravku Palu, ispričavši mu kako mu treba pomoć jer mu u policiji žele smjestiti otkaz. Merkaš ga je, svjedočio je Pal, tražio da mobitel koji mu je dao sakrije, te da s njega u određeno vrijeme i na određene brojeve šalje šifrirane poruke. Pal je to i radio, kako je sam priznao, dok nije shvatio da u pozadini cijele priče ne stoji otkaz Merkašu nego prostitucija. Tada mu je prestao pomagati, i to nakon što mu je Merkaš kazao da bi ga policija mogla ispitivati.
– Još mi je rekao da i on može ići u zatvor, no da će nakon toga tužiti državu – iskazivao je Pal. Merkaš je, da stvar bude bolja, nakon što je završio u Remetincu, u kojem je proveo nekoliko mjeseci, uistinu tužio državu, i to zbog toga što je udaljen s posla, zbog uvjeta boravka u pritvoru, a “proslavio” se i tužbama protiv novinara koji su pisali o njegovu uhićenju te istrazi koja se protiv njega vodila i optužnici koja je protiv njega podignuta. Neke od tih postupaka je dobio, neke ne, a kako će završiti priča u kojoj ga se tereti da je zlorabio svoj položaj, odajući makroima za novac i seksualne usluge informacije o racijama, tek će se vidjeti. Tijekom istrage protiv njega svjedočili su i njegovi brojni kolege, pa je tako istaknuto i da je njegov pristup prema poslu bio neozbiljan, ali i da odjel kojem je bio na čelu nije postizao dobre rezultate.
Život na visokoj nozi
– Posao nam je bio i da zovemo oglase iz Plavog oglasnika i da se predstavljamo kao klijenti. Kada bismo dogovorili uslugu, došli bismo do stana u kojem su bile djevojke te bismo ih uhitili. No nekada bi se znalo dogoditi da se od 1000 brojeva koji su navedeni u Plavom oglasniku, na njih 600 nitko ne javlja. To je bilo čudno, a kada se cijela priča s Merkašem raspetljala, postalo nam je jasno i zašto – svjedočili su Merkaševi kolege.
Neki od njih su izjavili da je Merkaš živio na visokoj nozi, nosio skupu odjeću i obuću, imao stan u Zagrebu te zemljišta i vikendicu na Korčuli, vozio je motocikl, imao zbirku umjetnina u kojoj i slike Mersada Berbera... Njegovim kolegama to je bilo čudno jer su smatrali da od svojih prihoda ne može živjeti na tako visokoj nozi, no Merkaš je govorio da taj novac potječe od njegova punca. USKOK mu je nakon uhićenja na računima našao i 400.000 kuna ušteđevine, a taj novac i imovina Merkaša i njegove supruge blokirani su do okončanja sudskog postupka.
