Radna skupina za izmjenu Kaznenog zakona razmatra ideju da se rodoskvrnuće izbriše iz kataloga kaznenih djela. Uvjet da se seks između brata i sestre te oca i kćeri ili majke i sina ne bi kažnjavao jest da su obje strane punoljetne te da su se u intimni odnos upustile pri zdravoj pameti te slobodnom voljom.
Hoće li radna skupina, u kojoj je čak osam profesora s pravnih fakulteta te odvjetnici, tužitelji i suci, konačno takav prijedlog prihvatiti i iznijeti ga pred zakonodavca, još nije odlučeno.
– Otvoreno je pitanje je li sazrelo vrijeme da se punoljetne osobe liše kaznene odgovornosti za ovakvo ponašanje – kaže dr. Velinka Grozdanić s Pravnog fakulteta u Rijeci. Voditeljica radne skupine dr. Ksenija Turković, koja vodi katedru za kazneno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, kaže da u smjeru napuštanja kažnjavanja incesta između odraslih osoba koje to same žele ide velik broj nacionalnih zakonodavstava te da o tome treba razmisliti i kod nas.
Nema žrtve
– Ako se brat i sestra koji su punoljetni svojevoljno upuste u seksualni odnos, gdje je tu žrtva koju bi trebalo štititi? Tad žrtve nema. Ugrožen je jedino javni moral, no treba li zbog toga ljude slati u zatvor? – pitanja su koja postavlja dr. Turković i navodi da je poanta u tome da bi, ako bi se dobrovoljno rodoskvrnuće brisalo s liste kaznenih djela, bila znatno teža kazna nego što je sada za nasilni seksualni čin među bliskim srodnicima te ako su žrtve djeca. Dr. Turković ističe kako u europskim zakonodavstvima postoje različita rješenja. Navodi primjer Francuske u kojoj rodoskvrnuće pri kojemu nema prisile nije kažnjivo još od doba Napoleona, dakle već 200 godina, do Njemačke, koja je nedavno pokušala sudskom praksom ovo pitanje učiniti nekažnjivim, no nije uspjela.
Dok je incest vrlo čest u slučajevima seksualnog zlostavljanja djece, kao dobrovoljni čin među odraslim osobama vrlo je rijetka pojava, koja u pravilu izaziva niz kontroverzi. Takavim se slučajem prije dvije godine bavila njemačka javnost. Naime, pred njihov Vrhovni sud tada je došao slučaj brata i sestre, Patricka S. i Susan K. koji imaju čak četvero djece. Njih dvoje nisu se poznavali sve dok Patrick nije navršio 23 godine, a Susan 16. Potječu iz problematične obitelji iz koje je Patrick s tri godine bio izdvojen i dan posvojiteljima. Kada je odrastao, Patrick je potražio biološku obitelj, a našao je samo Susan. Njih dvoje su se zbližili, a platonska ljubav ubrzo se pretvorila u tjelesnu. Već sa 16 godina Susan je prvi put zatrudnjela. U Njemačkoj je incest kažnjiv od 1973. godine pa su brat i sestra zbog svoje veze bili izvrgnuti sudskom progonu od 2001. godine.
Podređeni roditeljima
Prema riječima psihijatrice dr. Dubravke Kocijan, sve to nije tako jednostavno i ne može se samo pravno tretirati.
– Čak i kada je riječ o punoljetnim osobama, kronološka dob ne može biti jedino mjerilo neovisnosti – upozorava dr. Kocijan i navodi da je psihološki odnos ovisnosti vrlo izvjestan između roditelja i djece pa je upitno je li netko činjenicom da je punoljetan istovremeno i neovisan u odluci da stupi u seksualni odnos s roditeljem.
– Koliko imate odraslih osoba koje se neće suprotstaviti roditeljima iako misle drugačije jer su im mentalno podređeni – kaže dr. Kocijan.
Don Anđelko Kaćunko kaže da su stvari jasne po kanonskom pravo, ali ističe da je delikatno pitanje treba li slati u zatvor odrasle osobe koje u pravilu mogu raditi što žele. Naglašava da je to pitanje o kojemu se, uz pravnike, trebaju čuti filozofi, sociolozi, psiholozi.
Rodoskvrnuće je za Crkvu težak grijeh protiv dostojanstva ženidbe
– Ako država nešto ne želi kažnjavati, to ne znači da to proglašava dobrim ili pristojnim. Treba razlikovati odluku da se nešto ne kazni od toga da se nešto smatra dobrim – upozorava don Živko Kustić te domeće da eventualnu odluku da se ne kažnjava dobrovoljni incest između odraslih osoba nipošto ne bi trebalo tumačiti kao poželjno ponašanje.
– Postoje zla koja država ne kažnjava jer je procijenila da ne bi postigla nikakve rezultate. Takvo je zlo preljub ili psovka. No, ni jedno ni drugo nisu proglašeni dobrim – kaže don Kustić.
Naglašava da o incestu postoji crkveni zakon koji se ne može nametnuti državi, no on se iznosi i savjetuje vjernicima.
Po kanonskom pravu rodoskvrnuće je težak grijeh koji se ubraja u "grijehe protiv dostojanstva ženidbe". Smatra se teškim grijehom jer kvari odnose unutar obitelji, a usporedno s njim se tretiraju i slučajevi kad djecu i mlade zlorabe stariji kojima su povjereni na čuvanje i odgajanje.
Zanimao nas je i stav Zagrebačke nadbiskupije o ovome pitanju, no oni ga nisu iznijeli prebacujući to pitanje na Hrvatsku biskupsku konferenciju, a u vezi s propisima Crkve na Zakonik kanonskog prava.
trba polticarima koji su donjel ovaj zakon sevit cerke sestr i mame