Dobra duša. Tako bismo u dvije riječi mogli opisati gospodina Mazena Al Ahmeda koji je već nekoliko godina, od početka izbjegličke krize, od nemjerljive pomoći nesretnim ljudima koji iz ratom zahvaćenih područja prolaze kroz našu zemlju ili u njoj ostaju. Rođen je 1966. godine u sirijskom gradu Azazu, a 1985. došao je u Zagreb na studij medicine. I ostao. A kad se 2015. pokrenuo izbjeglički val, kao govornik arapskog i hrvatskog jezika, počeo je volonterski pomagati, a potom ga je kao prevoditelja na dvije godine angažirao UNICEF. Lani od ljeta prevoditelj je pak za Isusovačku službu za izbjeglice (JRS) i svakodnevno je na usluzi onima koji se, govoreći samo arapski ili samo hrvatski, ne mogu razumjeti.
Koliko vam je teško zbog cijele situacije s izbjeglicama?
Jako mi je teško. Žalosno je to. I kao čovjeka me to pogodilo jer potječem iz toga kraja te sam radeći kao prevoditelj naišao i na ljude koji su otišli iz moga grada, koji poznaju moju obitelj. U Siriji su mi, naime, još uvijek dva brata s obiteljima, a u Turskoj, kao izbjeglice, četiri brata i sestra s obiteljima. Imam ujaka, tetki i bratića koji su poginuli već na početku sukoba. A prevoditeljski posao nije lak.
Kada sam, radeći za UNICEF, pitao jednog čovjeka kako mu mogu pomoći, pobjegao je iz šatora, skutrio se u nekom kutu i počeo plakati. Nije najprije htio govoriti o čemu se radi, a onda je... (gospodinu Mazenu glas je počeo podrhtavati, iz očiju su mu krenule suze i razgovor smo nakratko prekinuli, nap. a.)... rekao da su mu se žena i četvero djece utopili pri bijegu iz Sirije. Došli su u Tursku i kada su čamcem krenuli u Grčku, utopili su se. I danas mi je teško kada se sjetim tog čovjeka. Ne znam gdje je on danas i kako mu je, ali ga ne mogu zaboraviti. To što je doživio je užasno, a takvih je užasa na tisuće. I svi se takvi užasi događaju pred očima svijeta, a taj isti svijet već sedam godina ne poduzima ništa. Najprije treba zaustaviti rat u tim krajevima. Cijeli svijet zagovara humanost, ali nitko ne poduzima prave korake jer svatko gleda samo neki svoj interes.
Hrvatska je 2015. pokazala ljudsko lice prema izbjeglicama, no sad je zatvorila granice te se javljaju kritike na odnos policije prema migrantima.
Hrvatska policija može se ponositi svojim ponašanjem na početku krize. Čak je i izbjeglicama to bilo čudno jer su zbog prijašnjih iskustava u drugim zemljama bili navikli na represiju policije i specijalaca pa ih je bilo strah, no hrvatski su im policajci tada pomagali nositi kofere, torbe i djecu do autobusa ili vlakova, donosili su im odjeću, hranu. Recimo, dok sam radio za UNICEF u Opatovcu nije bilo dovoljno šatora, noću je bilo jako hladno i policajci su išli sa mnom kako bismo djecu i dojenčad prenijeli u kontejner gdje je bilo toplije. Tada su policije još nekih zemalja u humanosti prema izbjeglicama počele oponašati hrvatsku policiju. Međutim, sad su odlučili da treba zaštititi granicu. U redu, ali to se može postići i na drukčiji način.
I kako se sad policija odnosi prema izbjeglicama, što vam kažu?
Svatko priča neku svoju priču. Neki govore da su policajci bili prema njima odlični, da su im pomagali, davali hranu. A neki, pogotovo oni koji su vraćeni u Bosnu, kažu da su ih hrvatski policajci tukli, da su im razbijali mobitele. Ja nisam prisustvovao takvim događajima pa ne mogu potvrditi istinitost tih navoda. No, kako god se netko od policajaca ponaša i što god netko od izbjeglica govori o ponašanju policije, neka ide na savjest svakome od njih.
Je li Hrvatska uložila dovoljno napora kada je riječ o učenju hrvatskog jezika i zaposlenju?
Nije baš sjajno. Učenje hrvatskog jezika glavni je faktor integracije i Hrvatska bi kao država trebala nešto poduzeti da ljudi odmah, mjesec-dva nakon što dobiju azil, idu na tečaj hrvatskog jezika. Država je u tome malo podbacila, mogla je to bolje organizirati, i u suradnji s nevladinim udrugama. Ipak, sad je država učinila veliki korak za azilante što se tiče osposobljavanja za rad preko burze. To je odlično. Tako se početkom godine šest osoba, nakon što su u JRS-u bili na tečaju hrvatskog jezika, preko burze počelo osposobljavati za kuhare. Tvrtka koja ih osposobljava uzela ih je preko burze, a država to sufinancira. Neki će kasnije i ostati raditi u toj tvrtki. JRS je nedavno s burzom dogovorio i osposobljavanje azilanata za građevinske poslove.
Pomažete li tim ljudima kao prevoditelj i u takvim prilikama?
Pomažem u raznim situacijama. Evo, neki sam dan s jednom ženom iz Sirije bio na razgovoru na burzi, a kao prevoditelj pomagao sam joj i pri sređivanju sve potrebne dokumentacije. Ponekad netko traži da s njim odem i liječniku ili zubaru, a često u sličnim situacijma s njima razgovaram telefonski ili SMS porukom napišem što netko treba obaviti pa onda to pokaže tamo kamo ide.
Pogledajte video: Predstavljen neobičan stroj za borbu protiv poplava
jbs mi sve ako bi ja jeo di oni spremaju!!!!