Ovih je dana umrla redovnica Družbe sestara Naše gospe Imakulata Malinka. Sestra Imakulata bila je dirigentica, pedagoginja i orguljašica te osnivačica i voditeljica znamenitog ansambla Collegium pro musica sacra koji je vodila 28 godina. Kao redovnica izborila se da njen ansambl pjeva i na misama u zagrebačkoj katedrali zahvaljujući podršci koju je uživala kod zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Franje Kuharića koji je simpatizirao ansambl Collegium pro musica sacra, sestru Imakulatu ali i njenu prvu suradnicu i odličnu i srčanu sopranisticu sestru Ceciliju Plešu. Sa svojim ansamblom redovito je odlazila na adventska gostovanja i to prvenstveno hrvatskim katoličkim misijama u Njemačku.
Poticala je izvođenje domaćih, hrvatskih djela sakralne tematike, a njen ansambl se naročito proslavio suradnjom s jednim od najboljih i najsvestranijih hrvatskih skladatelja Borisom Papandopulom čiju je Poljičku misu izvodio i u zemlji i u inozemstvu. S maestrom Papandopulom je ansambl i putovao u Njemačku upoznavši one najljepše ljudske strane tog velikog umjetnika i njegove supruge Zdenke, pa su tako jednom prilikom u prisustvu maestra otpjevali i Oče naš na grobu Papandopulova oca Konstantina u Wiesbadenu.
Jedan od najzvučnijih uspjeha ansambl Collegium pri musica sacra imao je prije više od 23 godine kada je sudjelovao na natjecanju zborova Pierluigi da Palestrina koje je izmješteno iz Rima i održano u Jeruzalemu u jubilarnoj godini kada se obilježavalo tri tisuće godina postojanja tog doista mitskog grada. Collegium pro musica sacra je nastupom u velebnoj bazilici Usnuća Marijina u Jeruzalemu pod dirigentskim vodstvom sestre Imakulate Malinke osvojio srebrnu medalju što nije bila nimalo laka zadaća, a pjevao je i na misama u najsvetijim mjestima kršćanstva kao što su to bazilika Isusova rođenja u Betlehemu (kojom je prilikom na misi u franjevačkom dijelu crkve pjevajući sudjelovao i Zagrebački katedralni mješoviti zbor, ali i u veličanstvenoj bazilici u Nazaretu). Razgranatu koncertnu aktivnost sa sakralnim programom Collegium pro musica sacra razvio je i po Hrvatskoj gostujući i u brojnim crkvama u manjim gradovima i mjestima u kojima su duhovni koncerti u onim jugoslavenskim vremenima bili podosta rijetki.
No, sestra Imakulata je uspjela prebroditi tadašnju političku i društvenu odioznost prema crkvenim ansamblima, a onda i prema djelovanju Crkve, kao što je pozitivno premda vrlo diskretno i samozatajno utjecala i na bolji položaj i status redovnica unutar same katoličke Crkve. I na tom polju je iza sebe ostavila važne tragove. Ljubavlju prema glazbi zarazila je brojne mlade ljude, vrlo često baš studente Zagrebačkog sveučilišta koji su svoje prve glazbene korake imali u okrilju Collegiuma pro musica sacra u čijim su redovima djelovali umjetnici ranga Tinke Muradori, Georga Draušnika ili pak nezaboravnog Matiše Rajčića, ali i intelektualci kao što je to primjerice pjesnik i prevoditelj Sead Muhamedagić. Collegium pro musica sacra je bio svojevrsni glazbeni duhovni pokret kojem je bitno obilježje udarila baš sestra Imakulata Malinka koja se školovala u Zagrebu i u Regensburgu, šireći glas o hrvatskoj duhovnoj glazbi i izvan hrvatskih granica te pronalazeći hrvatske saveznike i u inozemstvu. Bila je pouzdani organizator i glazbeni motivator, osoba koja je mnoge vrijedne i značajne hrvatske duhovne skladbe spašavala od zaborava i anonimnosti, stavljajući na prvo mjesto uvijek glazbu i glazbeno duhovno poslanje. Hrvatska je ne bi trebala zaboraviti
Točno.Bijah u Jeruzalemu 1996.kad smo osvojili srebro..vidjeli smo svijeta pjevajući u tom ansamblu.