Ne treba čuditi zašto glavni grad Azerbajdžana Baku nazivaju biserom na obali blagog Kaspijskog mora, jer ima posebnu i jedinstvenu ljepotu, a dobro je poznat i po prirodnim obilježjima poput brojnih slanih jezera i blatnih vulkana. Grad Baku, najnaseljeniji grad u Azerbajdžanu, također je sjedište vlade.
Grad zauzima površinu od 285 četvornih kilometara i ima oko 3 milijuna stanovnika te se nalazi u zaljevu, na južnoj obali poluotoka Abšeron na Kaspijskom moru. Područje koje je danas moderan grad, prije otprilike 100 tisuća godina bilo je savana s bogatom biološkom raznolikošću. U Bakuu su otkriveni tragovi ljudskih naselja iz kamenog doba, kao i dokaz postojanja raznih prapovijesnih naselja. Tijekom godina, kako se povećavao značaj Bakua, grad je privlačio mnoge moćne dinastije. Tako je bio svjedokom vladavine nekoliko dinastija u svojoj dugoj povijesti. Bušenje prve naftne bušotine u Bakuu dogodilo se 1846., što je dodatno ojačalo gospodarstvo i počelo privlačiti pozornost bogatih europskih ulagača.
Grad Baku posjetio sam kada su sve europske zemlje bile u strogom lockdownu, zatvoreni su bili kafići i restorani, noćni klubovi... Međutim, u Bakuu život je tekao sasvim normalno. Kafići, restorani, sve je radilo uz stroge epidemiološke mjere. Maska je na otvorenom obvezna i rijetki su oni koji se odvaže izići na ulicu bez maske jer se to strogo kažnjava. Kada se uzme u obzir da je prosječna plaća oko 500 eura, kazne su prilično visoke. Naime, kazna za nenošenje maske je 50 eura, a ako vas ulove drugi put tijekom iste godine iznosi čak 100 eura. Zanimljivo je da su kazne za službenike na visokim dužnostima već za prvi prijestup 100 eura, a drugi 200 eura. Azerbajdžanci ne toleriraju nenošenje maski jer se one, uz dezinficijens, nalaze ispred svih dućana, kafića, restorana i svatko ih može uzeti besplatno.
Sami stanovnici Bakua s kojima sam razgovarao priznaju da je puno više ljudi hodalo ulicama bez maske sve dok se nisu uvele takve kazne, no sada je to “skup sport”. Iako Azerbajdžan ima 10 milijuna stanovnika, za vrijeme mog boravka tamo dnevne brojke iznosile su od 100 do 200 oboljelih. Baku je ujedno i središnje mjesto kulture, obrazovanja i gospodarstva. Luka u Bakuu najprometnija je u zemlji, a prerada nafte je najjača gradska industrija. Baku je također mjesto održavanja velikih nacionalnih i međunarodnih sportskih, kulturnih, znanstvenih i obrazovnih događanja. Baku Stock Exchange je najveća burza u cijeloj kavkaskoj regiji, a u gradu djeluje nekoliko nacionalnih i međunarodnih banaka. Baku je također jedna od najuspješnijih turističkih destinacija u regiji, a zovu ga i grad svjetla ili gorući grad. Brzi ekonomski rast koji je posljednjih nekoliko godina prisutan u Bakuu i gotovo cijelom Azerbajdžanu samo je nastavak stanja iz dvadesetih godina prošlog stoljeća kada su strane kompanije prvi put došle crpiti bogata naftna i plinska polja.
U samo nekoliko godina Baku je prije osamdesetak godina iz siromašnog, prašnjavog gradića počeo prerastati u gospodarsku, političku i kulturnu prijestolnicu tog dijela svijeta. Ondje se gradi više od 750 nebodera dok se u cijelom Azerbajdžanu investira više od 35 milijardi eura, a u posljednje desetljeće i pol u investicije je uloženo gotovo dvjestotinjak milijardi eura. Baku je prije nekoliko godina doživio strelovit gospodarski uzlet koji i danas traje. Cijeli je grad u samo pet godina pretvoren u oazu luksuza. Na šetalištu uz obale Kaspijskog jezera jedna do druge smjenjuju se trgovine popularnih modnih marki, poznatih svjetskih draguljara, luksuznih automobila. Pokraj Ferrarijeva autosalona u kojemu se skupa vozila ne moraju naručivati i čekati, već je kupcima odmah na raspolaganju desetak automobila, nalazi se Cartierova trgovina sa skupocjenim nakitom. Do njega je Burberry, odmah dalje Prada, a do nje Aston Martin.
Pravokutni raspored ulica
Središnji dio Bakua ima oblik amfiteatra čiji se rubovi spuštaju do zaljeva. U središtu, kao i uz najvažnije gradske prometnice, zgrade su gusto raspoređene, a na periferiji ih je manje. Nove zgrade modernog glavnog grada Azerbajdžana uzdižu se uz brda i protežu uz zaljev. Raspored ulica metropole je pravokutan i samo u starom dijelu one su vijugave i uske. Baku je drevni grad koji se nalazi na spoju Europe i Azije.
Prvi se spominje u arapskim, perzijskim, bizantskim i europskim izvorima. Njegova priča prvenstveno je povezana s proizvodnjom nafte. Već stoljećima iz Bakua, deve s “crnim zlatom” išle su u raznim smjerovima. Cijelo vrijeme svog postojanja, ovaj grad bio je ukusan zalogaj za mnoge narode. Ova regija uspjela je postati posjed Perzije i Rusije. Jedinstveni grad Baku najveći je centar za proizvodnju plina i nafte. Regija ima razvijenu inženjersku, petrokemijsku i metaloprerađivačku industriju. Proizvodnja nafte odvija se uglavnom u predgrađu glavnog grada. Ovdje su smještena i poduzeća iz grana strojarstva, građevinskog materijala i željezničkog prometa. Razvoj petrokemijske industrije doveo je do ozbiljnih ekoloških problema pa je 2007. ova metropola postala najzagađeniji grad na svijetu.
Baku je multinacionalna metropola. Naseljavaju ga Azeri, Armenci, Ukrajinci, Rusi, Lezgini, Kurdi i drugi narodi. Nakon što je Rusija pripojila Baku, on je postao kozmopolitski grad. Šetalište uz Kaspijsko jezero impozantno je i svaki posjetitelj Bakua, ako ne prošeće uz Kaspijsko jezero, ne osjeti čar toga grada. Tržnice su doista zanimljive. Na njima se može naći gotovo sve, od začina do ribe i kavijara. Gotovo svi stanovnici Bakua barem jednom tjedno jedu ribu iz Kaspijskog jezera, koja nije nimalo jeftina. Kilogram ribe stoji od pet pa čak do 50 eura, a tegla kavijara od 50 do 150 eura. Posebno mi je upalo u oči da ga ljudi masovno kupuju, ne pojedinci, što dokazuje da je njihova ekonomija jaka te da je kupovna moć velika.
Azerbajdžan je euroazijska zemlja bogata naftom i plinom, smještena na granici dvaju kontinenata, Europe i Azije. Ovu državu još nazivaju i Zemljom Vatre. Bogata povijest Azerbajdžana ima obilježja sovjetskih utjecaja, ali i islamske kulture. Miješaju se arapski običaji, ali i europske karakteristike. Smješten u južnom Kavkazu, Azerbajdžan je jedinstvena polupredsjednička republika koja graniči s Rusijom, Iranom, Gruzijom, Turskom i Armenijom, a na istoku s Kaspijskim jezerom. Prema ustavu, religija je odvojena od države i nema utjecaja na obrazovanje, kulturu ili bilo koju drugu sferu javnog života. Vjerski sastav zemlje obilježen je različitim trendovima i ispovijestima, među kojima islam igra glavnu ulogu – 99% ukupnog stanovništva ispovijeda tu religiju. Štoviše, otprilike 85% tog broja otpada na šijitske muslimane. Osim toga, u Azerbajdžanu slobodno djeluju hramovi drugih religija: sinagoge, katoličke katedrale, pravoslavne i protestantske crkve. Čak je i zajednica zoroastrijanaca registrirana i djeluje u zemlji, kao i Jehovini svjedoci. Sve njih država financira. Kršćanstvo u Azerbajdžanu nije uobičajeno. Sada u državi postoji samo šest pravoslavnih crkava, a pola od toga nalazi se u glavnom gradu. Katolička crkva u ovoj zemlji rođena je u 14. stoljeću.
Najvažniji događaj u životu azerbajdžanskih katolika bio je dolazak pape Ivana Pavla II. u Baku u proljeće 2002. te nakon toga 2. listopada 2016. i dolazak pape Franje. Iako država financira gotovo sve religije i sekte, to je najsekularnija muslimanska država na svijetu. To ne znači da nećete vidjeti žene koje nose hidžab ili nikab, pa čak i burke, jer vjerska sloboda je zajamčena. Azerbajdžan je zemlja u kojoj nema podjela između muslimana. Bilo mi je fascinantno vidjeti da suniti i šijiti zajedno klanjaju, što je jedinstven slučaj na svjetskoj razini. Naime, islamska zajednica Azerbajdžana donijela je odluku da jednom tjedno molitvu vodi sunitski imam, a drugi tjedan šijitski imam. Suniti i šijiti klanjaju jedni uz druge. S druge strane, u ostalim zemljama muslimanskog svijeta, suniti i šijiti vode krvave ratove i sukobe. Azerbajdžan je jedina zemlja iz koje je zanemariv broj džihadista otišao na ratište u Siriju. Jer, radikalizam i ne poznaju. Desetak dana boravio sam u Azerbajdžanu i kad god bih pitao je li netko od njih sunit ili šijit, njihov je odgovor bio da su muslimani, da je Bog jedan, a svi su braća. U arapsko-islamskom svijetu do dandanas vode se polemike kada počinje ili završava ramazan, suniti i šijiti pri tome su uvijek podijeljeni. U Azerbajdžanu nema takvih podjela.
Ne poznaju radikalizam
Azerbajdžan je naftni raj. Eksploatacija nafte u Azerbajdžanu započela je prije više od jednog stoljeća kad je ta regija bila još u sastavu Ruskog Carstva. Azerbajdžanske naftne rezerve procjenjuju se na 14 milijardi barela. Otkako se Azerbajdžan odcijepio od Sovjetskog Saveza 1991. i zapadne tvrtke profitiraju od enormnih resursa. Takozvanim “stoljetnim ugovorom” Azerbajdžan je 1994. omogućio nekim koncernima, među kojima su velike tvrtke poput BP-a ili Exxona, da imaju udjela u eksploatiranju njihovih naftnih rezervi u Kaspijskom jezeru. Samo 2011. godine u Azerbajdžanu je, prema službenim navodima, uloženo oko 20 milijardi američkih dolara. Nakon stjecanja neovisnosti 1991. gospodarski razvoj zasnovan je ponajprije na proizvodnji nafte i prirodnoga plina te na njihovu izvozu. Vrijednost BDP-a 2019. bila je 48 milijarda USD, odnosno oko 4800 USD po stanovniku. Udio siromašnoga stanovništva iznosi 5,1% (2018.), a stopa nezaposlenosti 5% (2019.).
I Hrvatska polako, poput mnogih europskih zemalja, ulazi na azerbajdžansko tržište. Veleposlanstvo RH u Bakuu jedno je od najmlađih hrvatskih veleposlanstava u svijetu otvoreno u travnju 2019. Hrvatski veleposlanik u Azerbajdžanu Branko Zebić ističe potencijal razvijanja bilateralnih odnosa, posebno kada završi pandemija korone. Prema riječima veleposlanika Zebića, u gospodarskoj suradnji zasad dominira energetski sektor. S jedne strane Hrvatska je veliki uvoznik azerbajdžanske nafte, zbog koje robna razmjena prelazi 400 milijuna godišnje, a u planu je i gradnja ogranka nedavno završenog megaprojekta Južnog plinskog koridora – Jadransko-jonskog plinovoda (IAP), kojim bi se plin iz Kaspijskog jezera preko Albanije i Crne gore dopremao do Hrvatske, tj. do Splita.
Pametni gradovi i sela
– Hrvatska tek treba naći svoju pravu nišu na azerbajdžanskom tržištu. Zasad se ovdje probijaju IT kompanije: Sedam IT, Span i Banksoft koji je izradio internetsko bankarstvo za najveću banku – Pasha Bank. Hrvatske softverske kompanije redovito svake godine dolaze na poznati međunarodni sajam Bakutel. Šansu ovdje imaju i druge kompanije koje se koriste visokom tehnologijom, poput tvrtke Nilavasa, čiji strojevi rade na poboljšanju crpljenja nafte u Azerbajdžanu – kazao je veleposlanik Zebić, ističući da je prošlo vrijeme kada je Hrvatska u ovom dijelu svijeta samo prodavala brodove ili izvodila građevinske radove. Rekao je da će, s obzirom na nedavno završen rat u Gorskom Karabahu i oko njega, te s obzirom na planove Azerbajdžana da na cijelom devastiranom području sagradi pametne gradove i sela, svoj interes moći naći i druge hrvatske kompanije.
– U Bakuu se, naime, planira novi, obnovljeni Karabah kao područje „zelene energije“. U planu je gradnja niza sunčanih i vjetroelektrana. A bit će potrebno obnoviti i brojne male i srednje hidroelektrane, pa bi Končar tu mogao naći svoj poslovni interes. No da bi se sve ovo ostvarilo, cijelo područje najprije treba razminirati. Hrvatska tvrtka Doking, kao jedan od svjetskih lidera na tom području, nedavno je u Bakuu uz podršku veleposlanstva obavio preliminarne razgovore – kazao je hrvatski veleposlanik Branko Zebić.
Osim što je to država bogata naftom, kulturom i tradicijom, Azerbajdžan je poznat po svojoj originalnoj kuhinji. Kulinarske tajne prenose se s generacije na generaciju. Mnogi restorani i kafići nude jela za svačiji ukus i džep. Osim izvorno azerbajdžanskih, predstavljene su i europske poslastice. Prema sastavu i raznolikosti jela, azerbajdžanska kuhinja ubraja se među izuzetno ukusne i zdrave kuhinje. Karakterizira je bogatstvo raznovrsnog mesa, janjetine, govedine, peradi; zatim su tu ribe, zvjezdasta jesetra i jesetra te jela od povrća, dopunjena aromatičnim biljem i začinima, kao i lijepim izgledom. Azerbajdžanska nacionalna jela pripremala su se u bakrenim zdjelama. Prije glavnog obroka, Azeri uglavnom piju crni čaj. U Azerbajdžanu odavna postoji tradicija da se gostima odmah nakon dolaska poslužuje čaj. Prednost je te tradicije što pijenje čaja u društvu pogoduje lakšoj komunikaciji.
Čaj je u Azerbajdžanu simbol gostoljubivosti. No ta zemlja nije poznata samo po obilju hrane. Prema muslimanskoj tradiciji, hrana bi trebala ugoditi oku i donijeti estetski užitak, tako da je stol uvijek bogato ukrašen. Ako treba ukratko opisati kulinarske tradicije ovog naroda, onda su pojedinosti važne. U azerbajdžanskoj kuhinji prednost imaju mesna jela od janjetine, govedine ili raznih vrsta peradi. Posebna se pažnja posvećuje ribljim jelima – riba se priprema na roštilju, peče se u tanduru ili je dimljena. Svako jelo ima jedinstven okus koji se postiže korištenjem brojnih začina. Također jedu puno voća i povrća.
Kad bedaki imaju peneze kramari trze! Djeca nasla puno novaca pa na brzinu iz bundockstana zele napraviti svjetsku metropolu pa navalili graditi zdanja nebuloznih linija.