Presudu u slučaju Đure Đakovića nisam radio ja, nego savjetnica Andreja
Šulentić kojoj sam bio mentor ?? kaže u svoju obranu predsjednik
Visokog trgovačkog suda Srđan Šimac koji se našao u središtu novog
skandala u kojemu je na njega pala sumnja zbog ekstremno kratkog roka
od samo šest radnih dana u kojem je donesena presuda u slučaju
“Đaković” protiv MORH-a.
Ugovor pojačao sumnju
Sumnja je pojačana zbog ugovora između tadašnjeg direktora tvrtke Đuro
Đaković – Alati Luke Čarapovića i odvjetničkog društva Suić, Lovrić i
Klobučar u kojemu su za naknadu od 30 posto odvjetnici ugovorili da će
presuda biti pravomoćna u roku od šest mjeseci! To se zaista i
dogodilo, a Đuro Đaković dobio je postupak na Visokom trgovačkom sudu i
od države 2,44 milijuna kuna glavnice, što je s kamatama premašilo 6
milijuna kuna. Od toga je više od dva milijuna pripalo odvjetnicima za
ugovorenu naknadu za postizanje brze presude.
Međutim, Državno odvjetništvo potegnulo je posljednje pravno sredstvo,
reviziju na Vrhovnom sudu i tamo je na kraju presuda poništena. Tada je
“Đaković” morao vratiti novac državi, pa se ispostavilo da je 30 posto
novca isplaćeno odvjetnicima. Zbog toga je protiv bivšeg direktora
Čarapovića pokrenut postupak za zloporabu ovlasti i trenutačno se na
Županijskom sudu u Slavonskom Brodu vodi istraga protiv njega.
Stvar je odjeknula kad se otkrilo da je presudu koja je donesena u tako
kratkom roku od dolaska na sud potpisao ni manje ni više nego
predsjednik Visokog trgovačkog suda Srđan Šimac. Ministar pravosuđa
Ivan Šimonović zbog toga je danas pozvao Šimca i tražio od njega
očitovanje o svemu. Hoće li to prouzročiti smjenu na čelu Visokog
trgovačkog suda, tek treba vidjeti jer Šimac tvrdi da nije on taj koji
je tako brzo uzeo taj predmet, nego savjetnica kojoj je bio mentor –
Andreja Šulentić.
– Sporna odluka donesena je 11. siječnja 2006. godine, a dva mjeseca
nakon toga, 8. ožujka, postao sam predsjednik Visokog trgovačkog suda.
Savjetnicu Šulentić nakon toga sam dva puta zaredom negativno ocijenio
i ona je otišla s ovog suda – kaže Šimac dodajući da je sve do njegova
dolaska na čelo suda bilo moguće da svaki sudac ili savjetnik uzme u
rad predmet koji hoće bez obzira na to stoji li predmet na sudu
godinama ili je tek stigao. Sad se to mora činiti, kaže, po redu, pa
tako novi predmet ne bi mogao doći tako brzo na red. Kao mentor, on je
odluku supotpisao, kako je to morao, kaže, ali nije ulazio u to kad je
predmet stigao na sud.
– Sama odluka bila je u redu, zakonitost odluke nije u pitanju, nego
samo brzina donošenja – kaže Šimac.
Sporno je bilo pitanje zastarnog roka, treba li primijeniti opći
zastarni rok od 5 godina ili onaj kraći od tri godine. “Đaković” je,
naime, ovrhu protiv države, koja mu je bila dužna 2,44 milijuna kuna za
granate, potegnuo tek nakon tri i pol godine, pa je Vrhovni sud dao
posljednju riječ da valja primijeniti rok od tri godine i time je dug
države tvrtki iz Slavonskog Broda pao u vodu.
Udar na šefa suda ili...?
Je li cijela priča još jedan pokušaj udara na predsjednika Visokog
trgovačkog društva, kako je on to sam znao protumačiti, ili je zaista
postao žrtvom revne savjetnice?
U sudačkim krugovima čak se nagađa kako je moguće da je riječ i o borbi
da se operativno zavlada sudom. Idući dani trebali bi dati odgovor na
to pitanje, a u međuvremenu se očekuje i završetak istrage protiv
bivšeg direktora Čarapovića.
Predmet nestao sa suda
Zanimljivo je i to da spornog predmeta više nema na Visokom trgovačkom sudu! Tko se i kako pobrinuo da odluka čije je brzo donošenje “Đaković” tako puno platio jednostavno nestane iz arhive Visokog trgovačkog suda, vjerojatno će pokazati daljnji postupak, no i to dovoljno govori o ozbiljnosti slučaja i o tome koliko je nužan hitan postupak koji će to sve rasvijetliti.
Do tajnika tek uz pomoć agencije
Ministarstvo pravosuđa upravo je završilo nadzor sudske uprave i financijskog poslovanja Visokog trgovačkog suda. Prema onome što se neslužbeno doznaje, otkrivene su neke nepravilnosti. Predsjednik Šimac angažirao je agenciju kako bi došao do tajnika suda te za proviziju platio 2400 kuna. Kaže da mjesto tajnika nije uspio popuniti ni na tri natječaja jer su uvjeti zahtjevni, pa mu je bila nužna pomoć. Kako bilo, tajnik je na kraju zaposlen. U nadzoru se raspravljalo i o tome ima li Šimac, koji je iz Splita, pravo na naknadu za odvojeni život te je li u Splitu prijavljen zbog manjeg prireza.
