Šakal je rođen 1949. u Caracasu u Venezueli, a otac mu je bio milijunaš i pravnik marksističkih nazora. Zbog toga je svojoj trojici sinova dao imena po Vladimiru Iljiču Lenjinu, pa se jedan sin zvao Vladimir, drugi Ilich, a treći Lenjin. Ništa u Šakalovu odrastanju nije upućivalo na to da će postati zloglasni terorist, a kao mlad putovao je svijetom učeći strane jezike.
Kasnije mu je to dobro došlo u ilegalnom životu, jer je ono što radi prikrivao prezentirajući se kao učitelj stranih jezika. Od 1966., kada su mu se roditelji razveli, s majkom i braćom živio je u Londonu, a studirati je otišao u tadašnji Sovjetski Savez gdje je došao u dodir s komunističkom partijom. Počela ga je zanimati i problematika Bliskog istoka, a početkom 70-ih odlazi u Jordan gdje je uvježbavao borce Narodne fronte za oslobađanje Palestine. Nakon povratka u London, pucao je u Edwarda Sieffa, glavnog šefa lanca Marks & Spencer i istaknutog londonskog Židova. Smatra se da je to učinio po nalogu Narodne fronte. Provalio mu je u kuću s pištoljem u ruci i pucao mu u glavu, no Sieff je preživio.
To je bio prvi teroristički čin koji je izveo, a nakon toga počeo je s bombaškim napadima. Napao je jednu izraelsku banku u Londonu, a zatim se preselio u Francusku. Ondje je postavljao bombe u zgrade novinskih redakcija koje je optuživao da šire proizraelske ideje. Bombe je postavljao noću, kako bi, tvrdio je kasnije, bilo što manje žrtava. Po Francuskoj je počinio seriju bombaških napada, pa i onaj 1982. kada je u jednoj pariškoj ulici eksplodirala autobomba pri čemu je jedna osoba poginula, a 63 su ranjene. Jedan od najsmrtonosnijih napada za koji je odgovoran bio je onaj koji je izveo 1975. kada je napao sudionike sastanka Organizacije zemalja izvoznika nafte (OPEC). Šakal je tada predvodio skupinu uvježbanih terorista koji su zarobili 60 talaca, i to nakon što su na juriš osvojili prostoriju u kojoj se održavao sastanak. U napadu su ubili tri osobe, a nakon što su upali u tu prostoriju, zahtijevali su da se javno na cijelom Bliskom istoku pročita proglas koji su sami sastavili. Nakon što im je udovoljeno, otišli su s taocima, a među taocima bilo je 11 ministara država članica OPEC-a.
Pregovore o puštanju talaca vodila je austrijska vlada i taoci su pušteni nakon što je Šakalu i njegovoj ekipi obećano da neće biti kazneno gonjeni. Napad na sastanak zemalja članica OPEC-a stajao je Šakala potpore palestinskih organizacija, no on nije mario za to. Skrivao se kod režima u Iraku, Libiji, Siriji, Jemenu i Libanonu, a kako je sam napisao u svojoj biografiji, pri skrivanju mu je pomagala i Služba državne sigurnosti (SDB), tajna policija bivše Jugoslavije. Šakal je 1976. čak bio uhićen i pritvoren u Jugoslaviji, nakon čega je odletio u Bagdad. Smatra se da je radio za neke režime koji su ga skrivali te da je u njihovo ime počinio više terorističkih napada u Europi.
Povjesničari koji su istraživali tajne policije bivšeg istočnog bloka našli su dokumente koji povezuju Šakala s ruskim KGB-om te njemačkim Stasijem. Zbog toga se smatra da je on mete u Europi – novinske redakcije, radijske postaje, aerodrome... – napadao i po nalogu tih tajnih službi koje su vjerojatno u doba hladnog rata tako pokušavale destabilizirati Zapad. Istodobno dok je bombama terorizirao Europu, ostavljajući krvavi trag kud god je prošao, Šakal je živio luksuznim životom. A onda je 1982. u napadu na francusku nuklearku uhićena njegova žena Magdalena Knopp. Šakal je pisao policiji tražeći da je oslobode, a zatim je izveo niz bombaških napada u kojima je poginulo pet osoba. Sve to nije pomoglo jer je Magdalena Knopp osuđena na šest godina zatvora.
Početkom 90-ih Šakal ostaje bez potpore i zemalja sovjetskog bloka, pa se seli u Siriju, gdje mu je dopušten boravak pod uvjetom da se ostavi terorizma. Kada je Sadam Husein 1990. napao Kuvajt, Šakal je planirao u njegovo ime izvoditi terorističke napade na Zapadu, pa ga je Sirija protjerala. Otišao je u Sudan, u to vrijeme okupljalište terorista. I dalje je živio kao plejboj, što se nije svidjelo šeiku koji ga je ugostio pa ga je odao Francuzima, koji su ga 1994. uhitili. Prebačen je u Francusku i osuđen na doživotni zatvor, a dosad je tri godine proveo u samici.
Pogledajte i video: Obitelj pretraživala rijeku pa se šokirali kada su vidjeli što su izvukli iz vode
Tito mu bio uzor i osobni prijatelj.