Čim se formira nova vlada, sindikati javnog sektora bit će prvi partneri s kojima će novi premijer i ministar financija sjesti za stol. Prije nego što počne s izradom proračuna za 2016., vlada mora riješiti sudbinu sporazuma o plaćama iz 2009., koji će samo za 2016. stvoriti financijsku obavezu od oko četiri milijarde kuna! Računajući zdravstvo, država godišnje za plaće javnog sektora izdvaja oko 30 milijardi kuna.
Što je potpisano
Sam sporazum sadrži tri važna elementa zbog kojih su pregovaračke pozicije sindikalista jače nego što ih ima budući premijer Tihomir Orešković.
Prvi je rast osnovice plaća za 6 posto, koji teče od siječnja. Drugi je povratak pariteta plaća u javnom sektoru prema gospodarstvu na odnos koji je bio 2008., te treći, dostizanje "pravedne cijene rada", kako to kažu u sindikatima.
Iz sindikalnih krugova doznajemo da će premijeru doći s dokumentima koji pokazuju da im Sanaderov sporazum jamči ne šest nego čak 17 posto povišice u 2016.! Početni rast plaća od 6 posto ispunjenje je sporazuma iz 2006., po kojemu se tadašnja Sanaderova vlada obvezala da će tri godine zaredom dizati plaće po 6 posto kako bi nadoknadila 20-postotno zaostajanje za gospodarstvom. Sporazum je potpuno poštovan 2007. i 2008., a slična odluka donesena je i za 2009., no nakon prvog kvartala vlada je povukla zadnju povišicu jer u proračunu nije bilo novca.
Nakon štrajka i uoči lokalnih izbora te godine zaključen je novi sporazum koji obvezuje državu da vrati tih šest posto čim BDP poraste dva posto.
Istodobno, pokreće se dodatno usklađivanje plaća sve dok plaća početnika s VSS-om ne dostigne 95 posto prosječne plaće u gospodarstvu. Studeni 2016. je krajnji rok do kojeg se sporazum mora ispoštovati, a svi koji su sudjelovali u njegovoj izradi, i sa sindikalne i s vladine strane, tvrde da ga sindikati bez ikakvih problema mogu naplatiti na sudu! Godine 2008. plaća početnika s visokom stručnom spremom u javnom sektoru iznosila je 88 posto prosječne plaće u gospodarstvu, no u međuvremenu je pala na 78 posto. Sindikati tumače sporazum tako da se polovica razlike do ugovorenog omjera mora isplatiti u srpnju, što donosi dodatno povećanje osnovice od 6 posto, a ostatak od približno 5 posto u prosincu, što zbrojeno donosi rast od šokantnih 17 posto.
Prve dvije povišice digle bi godišnje troškove za plaće javnog sektora za približno četiri milijarde kuna, o čemu se dosad nisu posebno izjašnjavali ni MOST ni HDZ.
U jednoj televizijskoj emisiji zastupnik Mosta Jure Martinović, inače odvjetnik po struci, kazao je tek da svaki takav sporazum obavezuje vladu, dok je Ivana Maletić iz HDZ-a izrazila nadu da će sindikati s novom vladom sjesti za stol kako bi dogovorili "jedno vrijeme počeka primjene te odredbe".
Tvrdi pregovarači
Iz sindikalnih se krugova može čuti da ne odbijaju razgovore, te su posebno otvoreni za produljenje roka za ispunjenje treće točke sporazuma, a to je dostizanje pravedne plaće od 95 posto do 2016. Vilim Ribić, jedan od autora sporazuma sa sindikalne strane, nedavno je kazao da bi se ujednačavanje plaća moglo protegnuti na 2020. Budu li se držali sporazuma kao pijan plota, sindikati bi od budućeg premijera Tihomira Oreškovića mogli tražiti čak tri povišice u jednoj godini, a pitanje je hoće li uspjeti sačuvati i ovo što imaju. Tek što završi jedne pregovore, novog premijera čeka vatreno krštenje u kojemu će mu s druge strane stola biti iskusni sindikalni pregovarači koji su otvrdnuli u pregovorima s brojnim ministrima i premijerima.
>> Jedno je sigurno, sindikati su najregresivnija snaga
kako ih nije sramota, pa od članova ovih sindikata nitko nema placu ispod 5 000 kuna a hrvatska sirotinja zivi s nekoliko kuna po danu