Moji su težačkih korijena, iz Glavica pokraj Sinja. Prema "stanju
duša", maticama, mogu pratiti povijest svoje obitelji tristo
godina nekoliko tjedana prije nego što je postao
Račanov nasljednik rekao je u razgovoru Zoran Milanović o
svome porijeklu i mjestu gdje je rođen njegov otac Stipe.
Canjuga bio glavni
Ponosno sinjsko selo Glavice danas je postalo jedan od sinjskih
kvartova jer je od središta tog alkarskog grada udaljeno
manje od dva kilometra zračne linije. Do Milanovićeva izbora za
predsjednika SDP-a Glavice su u hrvatskoj javnosti bile poznate po
Zlatku Canjugi, bivšem hadezeovcu, najpoznatijem glavičkom
zetu koji je u jeku svoje političke moći odjenuo dres mjesnog
nogometnog kluba Glavice i za njega potpisao ugovor, po dugotrajnosti
sličan onome kakav Luka Modrić i Eduardo da Silva imaju s Dinamom.
Glavice, koje imaju više od pet tisuća duša i u
kojima su rođeni braća Vlado i Marko Veselica, alkarski barjaktar Ante
Vučković i brojni poznati slavodobitnici Sinjske alke, privlačile su
medijsku pozornost zbog Canjuginih nogometnih ekshibicija u dresu
mjesnog kluba koji se natječe u četvrtoj dalmatinskoj ligi.
Naš zet Canjuga i dalje redovito dolazi u mjesto,
a ovih dana na humanitarnoj utakmici za našu crkvu očekivali
smo i našega Zorana. Međutim, obveze su ga spriječile, ali
on će sigurno, kao i svakoga ljeta, za Alku stići u svoje
Glavice kaže Dujo Labrović Mrkan, kojega smo zatekli na
"središnjem trgu" Pod lipom bez broja u Glavicama dok je s
muškom svitom iz sela ispijao pivo i bistrio najnovije
tektonske poremećaje na hrvatskoj političkoj sceni.
Ne mišam se u politiku drugih stranaka, ali navija
sam za Zokija i Milana. Draga su mi obojica, ali više Zoran,
jer je iz našega sela i dalji mi je rođak kaže
glavički haespeovac Ivo Milanović Paraga.
Pod lipom bez broja, glavnoj "špici" Glavica, pokraj mjesne
trgovine, gdje se u svako doba dana mogu naći najmanje dva
muškarca, cijelo vrijeme kandidature i izbora za
predsjednika SDP-a raspravljalo se o tome kakve su Zoranove
šanse da naslijedi Ivicu Račana.
Oduvijek je bio vezan uz dida Antu
Navijali smo za njega, ipak je naš, ali u
našem mistu njegova stranka nije na vlasti, nego nezavisna
lista. Dok HDZ nije počeo praviti gluposti, ovdje je pobjeđivao s 90
posto glasova. Danas je izjednačen s nezavisnom listom. SDP ima tri
odbornika kaže Ivica Modrić Zunzo.
Glavice su uistinu zanimljivo selo, i po svojoj prošlosti,
ali i po sadašnjosti. Selo su za komunizma Sinjani zvali
Mala Moskva jer Glavičani su prvi dignuli ustanak i otišli u
partizane. Mještani se ponose svojom partizanskom
prošlošću, ali i privrženosti pokojnom hrvatskom
predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. Reći će da su Glavice dale 50
partizanskih boraca i dva narodna heroja, a u Domovinskom ratu prvi su
odabrali stranu na koju će stati.
Naši djedovi bili su ustanici u onom ratu, ali u
Domovinskom ratu najviše branitelja bilo je iz Glavica. Osam
momaka poginulo je diljem Hrvatske boreći se za svoju domovinu u ovom,
posljednjem ratu uglas će naši sugovornici Pod
lipom.
Šale na svoj
račun
Glavičani se vole šaliti na vlastiti račun, pa će tako
spomenuti da je veliki križ iznad njihova sela, uz Kineski zid, jedina
građevina na svijetu koja se može vidjeti s Mjeseca.
U vrijeme najžešćeg komunizma, početkom 70-ih
godina, u Glavicama su se istodobno gradili crkva sv. Ivana i spomenik
palim partizanima. A u ta, olovna vremena naši
sumještani Marko i Vlado Veselica, prvaci Hrvatskog
proljeća, zbog nacionalizma su dospjeli u zatvor. Zanimljivo smo mi
selo kaže Goran Ljubičić, zagrebački Glavičanin koji često
posjećuje rodno mjesto.
Novog lidera SDP-a mještani Glavica ne poznaju kao oca mu
Stipu, s kojim su proveli djetinjstvo. Zoran Milanović u Glavice dolazi
svako ljeto, a kao dječak u očevu je rodnom selu provodio ljetne
praznike.
Zoran Milanović (drugi slijeva) dok je bio školarac i ljetne praznike provodio kod rodbine u Glavicama
Dok je Zoran još bio dijete, znao je Stipe nama
govoriti da ne vičemo jer ćemo ga probuditi. A mi bismo se ispod
prozora okupili i iz svega glasa upozoravali one koji nam u
društvo dolaze: "Ej, nemoj vikati, mali Zoran spava!" Ćaća
mu je uvijek bio spreman za zezanje i društvo kaže
Stipe Milanović Ćimple.
Ćaćino zadrugarstvo
Ivan Milanović Ban prisjeća se poslijeratnih dječačkih dana koje je
provodio u Glavicama sa Zoranovim ocem Stipom.
U vrijeme seljačkih zadruga moj otac je svu zemlju dao u
zadrugu, a Stipin je ostavio jedan vinograd. Imali smo tada manje od
deset godina. Išli smo paletkovati u moj, zadružni vinograd.
Našli smo koje zrno grožđa, no nije nam bilo dovoljno pa sam
Stipi predložio: "Ajmo u tvoj vinograd". A on reče: "Ne može! Tvoj je
vinograd, budući da je u zadruzi, i moj, a moj vinograd, kako nije u
zadruzi, samo je moj pripovijeda Ban.
U Glavicama Zoran Milanović ima mnogo daljih rođaka. Od najbližih,
ovdje mu žive stric Ivan, strina Marija, bratić Ante sa suprugom
Boženom i sinom Ivanom te sestrična Kristina. Muško
društvo koje se okuplja Pod lipom kaže da je stric Ivan
nakon Zoranova izbora za predsjednika SDP-a cijelo društvo
počastio najboljim vinom. Glavičani su svojim sumještanima
Milanovićima čestitali što je njihov Zoran postao jedan od
moćnijih ljudi u Hrvatskoj.
Imali smo čestitara kao slavodobitnici Alke. Prijatelji,
poznanici i mještani zvali su nas i čestitali nam
kaže Zoranov stric Ivan.
Strina Marija ispričala nam je kako je Zoran provodio djetinjstvo u
Glavicama za školskih praznika.
Bio je živo dijete. Iznad svega obožavao je konje. Jednoga se
ljeta, bilo je još mali, izgubio, a našli smo ga
kako hrani i timari konje kaže strina Marija.
Mještani Glavica nisu iznenađeni liderskim ambicijama
njihova Zorana jer kažu da je rođeni vođa, a njihove Glavice oduvijek
su rađale ljude koji se nisu bojali suočiti s izazovima. Vjeruju da će
njihov Zoran jednoga dana u Glavice doći kao premijer ili
predsjednik Hrvatske.
Djed Ante i njegov brat Ivan - partizani
Zoranov djed Ante Milanović bio je jedan od organizatora pomoći partizanima u Glavicama. Zaglavio je u ustaškome zatvoru 1942., odakle se izvukao i otišao u partizane. Njegov brat Ivan Milanović Kršćan prošao je mnoge partizanske bitke i ofenzive. Bio je na Sutjesci, Neretvi, a s bratom Antom na kraju rata susreo se u Trstu. Mještani ističu da je Ivan, stric Zoranova ćaće Stipe, uvijek bio spreman pomoći ljudima. Nadimak Kršćan vjerojatno su mu dali, kažu, zbog dobrote.