Svi informativci su složni da je upravo njihov sektor novinarstva najzanimljivi, najdinamičniji, ali vrlo često i najstresniji. No adrenalin koji taj posao nosi jednostavno se uvuče pod kožu pa rijetko tko od njega poželi odustati. Tako misli i 36-godišnji Tomislavi Jelinčići, dugogodišnji urednik i voditelj RTL-ovih informativnih emisija. S novom popodnevnom shemom na RTL-u promijenio se i termin “Vijesti” pa ga umjesto u pet do pet, sada gledamo u 16.30. Uz sve to, Tomislav je i student na postdiplomskom studiju režije na Akamdemiji dramskih umjetnosti, ali i ono što mu je još važnije - ponosan je otac trojice sinova i sretan suprug.
Znate li uopće koliko ste emsija “RTL Danas” i “RTL Vijesti” do sada odradili?
– Prvih sedam godina najčešće sam ih radio pet u tjednu, sljedeće tri godine najčešće dvije emisije radnim danom. Dovoljno za životopis, nedovoljno za mirovinu.
Je li promjena termina “RTL Vijesti” izazvala neke veće promjene u vašem radnom danu?
– Budući da sada počinjemo točno u 16.30, dakle pola sata ranije, a još je emisija i dosta dulja, tempo je puno jači i sve je još dinamičnije nego prije, što nam je pravi izazov, prije svega mladoj ekipi novinara s kojima radim.
Što je najstresniji dio vašeg posla?
– Kad osvijestiš da si pod stresom. Ostali dio dana je OK.
Uvijek raspoložen za tulum
Kao dijete ste htjeli biti pomorac, a danas ste u novinarstvu. Mislite li da bi vam bilo lakše u životu da ste ostali pri svojoj dječačkoj želji?
– Plovim ja svakoga dana, ne brinite! Što eterom, što morem surove hrvatske stvarnosti.
Bavite li se danas barem ribarenjem kao hobijem pa da se možete pohvaliti nekim ulovom?
– Ovo ljeto sam proveo u mentorskoj ulozi, pa bi se sada ulovom mogli hvaliti moji sinovi. A ja sam većinom lovio njih da ne padnu u more.
U kojoj fazi je vaš studij?
– Položio sam sve ispite i još mi je ostalo napisati diplomski rad kod profesora Nenada Puhovskog, zbog čije sam katedre režije dokumentarnog filma i upisao Akademiju i puno naučio. Filmovi koji su mi okolo dobivali nagrade sigurno ne bi bili takvi bez njegova i mentorstva Gorana Devića.
Koliko ste tipičan student – obveze ostavljate za noć, pijete hektolitre kave...?
– Tipičan. Noćna ptica. Kampanjac.
A izlasci?
– Kad je dobro društvo, svirka, film ili predstava - uvijek! Posebno ako su uradci kolega s Akademije.
Kako ste uopće otkrili da vas privlači režija?
– Od trenutka kada sam diplomiravši na Fakultetu političkih znanosti od svoje obitelji na dar dobio kameru. Od tada ne prestajem snimati i smišljati zabilješke o vremenu u kojem živim.
Uspijevate li nametnuti autoritet trojici vaših sinova Jonu, Vidu i Tinu?
– Slušaju oni mene, slušam ja njih. Učimo jedni od drugih i slijedimo svoje instinkte.
Lijek za probleme - škakljanje
Kako provodite slobodno vrijeme sa sinovima?
– Zezamo mamu i smišljamo spačke kad god stignemo. Ostalo vrijeme ode na školske obveze, crtanje, treninge i predstave u kazalištima i kinima.
Kako se sin Jona snašao u prvom razredu?
– Super mu je. Ima odličan razred i učiteljicu pa imamo osjećaj da napuštanje bezbrižnosti vrtića i dolazak svakodnevnih obveza nije dramatično osjetio.
Je li Tin kao najmlađe dijete i najveća maza?
– Tin je najveći hahar. Gangster. Zovemo ga i ministar.
Što je njima trojici zajedničko, a po čemu se ipak razlikuju?
– Lijepi su na mamu, a plavi na tatu. Toliko slični, a opet toliko različiti da, na primjer, nikad ne možeš predvidjeti što je kome po volji i što bi tko doručkovao.
Kako vaša supruga Ivana izlazi na kraj s četvoricom muškaraca pod jednim krovom, sigurno joj nije baš lako?
– Ne izlazi. Ali mi je počnemo škakljati pa zabava opet može početi...
Ivana vodi zbor. Kakvi ste vi s pjevanjem?
– Ne, ne pjevam u njezinom Izvoru, ali na tulumima bez problema povedem zborsko pjevanje.
Uz posao, studij i obitelj imate li vremena za hobije?
– Pokušavam imati vremena za sport. Četvrtkom košarka s veteranima, nedjeljom nogomet s RTL-ovcima. Uz to, s montažerima Karlom Folnović i Denisom Golenjom dovršavam jedan film, s producentom Marijem Gigovićem pripremam drugi, to su te sitne radosti.
Da dobijete milijune na lotu, na što biste ih potrošili?
– Ipak bih najprije trebao uplatiti listić. A to rijetko radim...
Kad biste mogli birati zemlju u koju biste s obitelji preselili, koja bi to zemlja bila?
– To bi opet bila Hrvatska. No optimističnija i ponosnija.
