Nakon što je treći razred sisačke gimnazije završio kao najbolji učenik, jedini koji je u školskoj godini sa zapaženim rezultatima sudjelovao na čak dva državna natjecanja, 17-godišnji Filip Gerin zaputio se u utočište medvjeda - Kuterevo da bi ostvario svoj volonterski san.
Iako mu se želja za odlaskom u egzotičnu Keniju izjalovila jer je još uvijek nadomak punoljetnosti, za sedam dana u ništa manje uzbudljivom Kuterevu doživio je i više od očekivanog.
– Roditelji su me ostavili tamo na putu za more. Prvo je uslijedio šok. Naime, kada sam došao, bio sam jedini Hrvat, a ujedno najmlađi koji je ikad volontirao tamo u posljednjih pet godina. Naravno, ono što im je odmah trebalo bilo je moje znanje engleskog jezika, jer se u okolnim selima on slabo govori. Dočekali su me Francuzi, Belgijci i Amerikanci, s kojima sam kopao i slagao kamenje za stazu na brdu iznad Kutereva gdje će biti prijelazni oblik za medvjede, između utočišta i prirode, tako da s Ljubom Likom i Zdravim Gorom nisam imao bliske susrete – priča Filip.
Mladi Siščanin vrijeme je provodio i u prevođenju informativnih ploča na engleski jezik, a fizički nije bilo nimalo lako uz stazu postavljati velika drvena djela studenata umjetnosti. Velebitsko utočište za mlade medvjede u Kuterevu postoji od 2002. godine, a volonteri ga obilaze od 2003. godine kroz organizaciju Volonterskog centra Zagreb. Medvjeđi mladunci, koji zbog raznih tragičnih razloga ostaju bez majke, utočište nalaze u tom mjestašcu. Utočištem upravlja udruga građana Velebitska udruga Kuterevo (VUK).
Filipu je, kaže, u Kuterevu jedini problemčić bila prehrana bez mesa, jer mu je vegetarijanski meni do sada bio nepoznanica. Ipak, u zajedništvu se brzo prilagodio i naučio čak nekoliko novih recepata.
– Radim ovo iz čistog gušta, kao i upoznavanja zanimljivih ljudi iz čitava svijeta te njihovih običaja. Učlanio sam se u zagrebački Volonterski centar i to je tek početak. Sljedeće godine sigurno se vraćam u Kuterevo – kaže Filip, potvrđujući time i istinitost tamošnjeg gesla "ne postoji ništa jače od srca volontera".
Školovanje namjerava nastaviti studijem geografije, nakon kojeg mu je želja upisati i postdiplomski studij ekologije u Beču. Kao ljubitelj prirode izabrao si je volontiranje kao najbolju praksu na svom obrazovnom putu.