Hrvatska Vlada u studenome 2017. godine usvojila je Nacionalnu strategiju za poticanje čitanja. Na žalost, prema posljednjim statističkim podacima objavljenim na otvaranju Noći knjige broj hrvatskih građana koji čitaju knjige i dalje je u slobodnom padu. Apsurd je to veći što je do najvećeg pada došlo baš u ovoj godini, kada je Nacionalna strategija trebala pokazati prve rezultate. I dok su podaci za prošlu godinu bili optimistični, jer je prema njima 56 posto ljudi u godini dana pročitalo barem jednu knjigu, u ovoj je godini taj postotak pao na zabrinjavajućih 42 posto, nikada manje otkada se provodi istraživanje.
Najlošiji do sada postignuti rezultat bio je 2016. kada je postotak pao na 47 posto, a sada smo pali još dublje u bezdan ignorantskog nečitanja. U duhu šaljivih spinova, možemo zaključiti da je hrvatska Vlada postigla odlične rezultate s Nacionalnom strategijom za poticanje nečitanja, baš kao što je postigla odlični rezultat kada je nedavno s Kinezima ugovorila izvoz hrvatskog mlijeka u Kinu, a dobro je poznato da su u nas proizvođači mlijeka desetkovani i da već odavno naveliko uvozimo strano mlijeko. Šalu na stranu, zabrinjava i podatak da se konstantno smanjuje broj članova narodnih knjižnica, da pada broj novoobjavljenih naslova, da hrvatski autori nisu dobili novac za posudbu njihovih knjiga u knjižnicama ni za 2016.
Zabrinuti bi nas moralo i duhovno stanje hrvatskog društva u kojem se od hrvatskih pisaca traži da demantiraju romanesknu fikciju (najnoviji slučaj Damira Karakaša i njegovog odličnog romana “Proslava”) koji bi se donekle mogao povezati s ne tako davnim slučajem romana “Otac” Miljenka Jergovića, ali i s onom listom nepoćudnih knjiga za lektiru koja je puštena u javnost bez ikakvog osjećaja za realnost i civilizirano ponašanje prema umjetnosti.
Doduše, hrvatski dušobrižnici još nisu počeli spaljivati knjige (zabilježeno je da su nedavno u Poljskoj katolički svećenici spaljivali knjige o Harryju Potteru, a desilo se to baš u Gdanjsku, rodnom gradu njemačkog nobelovca Guntera Grassa u kojem je početkom godine na javnom skupu vrlo hladnokrvno ubijen omiljeni gradonačelnik Pawel Adamowicz. No, kako ne bismo samo slali rečenice pune pesimističkog otrova, treba reći da stvarnost nekada zna demantirati krutu statistiku. Pa tako tek što je završio odlično posjećeni Pričigin u Splitu, u tom istom gradu koji je ovih dana dobio i literarnu posvetu u romanu “Južina” Nebojše Lujanovića organizira se treće izdanje Mediteranskog festivala knjige.
U svibnju će se u Zagrebu održati SFeraKon, pa Vrisak u Rijeci na kojem će VBZ objaviti pobjednika natječaja za najbolji neobjavljeni roman, a slijede Zagreb Book Fest i Festival europske kratke priče. Sve to signalizira da književni život u Hrvatskoj nije hiberniran, daleko od toga. A i Slavoj Žižek je rasprodao zagrebački HNK u kojem će održati predavanje sa znakovitim naslovom koji kao da komentira hrvatsku izdavačku (i ne samo izdavačku) situaciju “Nered je pod nebesima... situacija je izvrsna”.
