Zacijelo će vrlo malom broju ljudi ovih dana zapeti za oko godišnji izvještaj o radu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, jer se ne radi o nekom medijski atraktivnom materijalu, a posebice ne o nekom skandalu, koji bi u tren pobudio pažnju javnosti. A informacije su, zapravo, skandalozne.
Skandalozno dobre, dakako! I to iz dva razloga, prvi je taj što Caritas u detalje opisuje i brojkama potkrepljuje sve svoje aktivnosti u prošloj godini, a drugi je što to čini javno i transparentno, pa se svakome tko Crkvi na nos nabija da parazitira u društvu, na vrlo konkretan i pregledan način odgovara što i kako Crkva čini s novcem kojega prikuplja i kako brine za ljude u potrebi. Caritas tako navodi da je lani različite oblike materijalne ili financijske pomoći primilo 3730 korisnika i to u vrijednosti od 6,3 milijuna kuna te novčane pomoći u iznosu od 1,2 milijuna kuna. Brojke kažu kako je tzv. socijalnu košaricu s prehrambenim i higijenskim proizvodima u vrijednosti dva milijuna kuna (8198 paketa) dobila 1291 obitelj.
Odjeća i obuća osigurana je za 331 obitelj, u projektu “Korak za život” (hrana, higijena, odjeća i oprema za novorođeno dijete - kolica, hodalice, krevetići, auto sjedalice…) pomoglo se 60 obitelji, dok je su kruh i pekarske proizvode primile 162 obitelji i podijeljeno je gotovo osam tona kruha i pekarskih proizvoda. “Kroz akciju ‘Dobro se dobrim vraća’ 21 zagrebački poduzetnik i obrtnik darovao je 608 obroka i 105 obrtničkih usluga za 67 obitelji”, navodi Caritas u svome izvješću. Ovaj posljednji primjer govori da se ne radi samo o izravnoj pomoći tj. dijeljenju hrane i odjeće, nego i široj društvenoj akciji, koja dubinski senzibilizira građane i koja će sigurno one koji su pomogli jednom potaknuti da to učine i sljedeći puta, jer na očigled mogu vidjeti plodove svojih dobrih djela.
Dakako, Caritasovi su se djelatnici i volonteri sudarili s pandemijom kao i svi ostali pa je i podjela pomoći bila otežana, kao i neki projekti, ali je Caritas i tada, posebice u prvom valu pandemije i nakon zagrebačkog potresa, otvorio svoje telefonske linije za pomoć. Tu su se susreli s pojavom povećanog obiteljskog nasilja, a kako vele, kasnije su najčešće za pomoć obraćali roditelji i djeca zbog teškoća na relaciji roditelj-dijete i velik je broj poziva bio za pomoć oko strahova za egzistenciju te strahova od bolesti i gubitka voljenih osoba. Pomoć, dakle, nije bila samo materijalna i mjerljiva novcem, obrocima ili odjećom, nego je prelazila te granice i samo Bog zna koliko je ljudi pronašlo utjehu u tim telefonskim razgovorima s Caritasovim djelatnicima i volonterima u Obiteljskom savjetovalištu.
E da, ni volontirati nije bilo lako u pandemiji, pa Caritasova lanjska statistika bilježi značajan pad u odnosu na prethodnu godinu zbog epidemioloških mjera, koje su ograničavale kontakte s korisnicima kao i ulaske volontera u Caritasove domove. Kad smo kod brojki, Caritas je osigurao smještaj za 323 korisnika, odnosno 37 trudnica i majki s malom djecom, 88 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, 108 korisnika s tjelesnim i mentalnim oštećenjima, 32 beskućnika te 58 žena i djece žrtava obiteljskog nasilja. Ukupno je u Caritasovim kućama bilo 194 korisnika. Tu je i pomoć stradalima u potresu, ali ova je kolumna premala da bi sve te brojke stale u nju. No iza brojki kriju se sudbine. Ljudi.
Objavljeni Caritasov izvještaj samo je jedna vidljiva dimenzija stvarnosti, a iza nje skrivaju se tisuće i tisuće sudbina ljudi koji su prošlu i ranije godine preživjeli upravo zahvaljujući ispruženoj ruci koju Crkva na najtransparentniji način pruža kroz Caritas. Pa, ako se nekome učini da Crkva parazitira u društvu, neka samo otvori Caritasove izvještaje i internetske stranice, demantirat će ga i “skandalizirati” dobre vijesti i silne brojke, iza kojih žive ljudi sa svojim teškim sudbinama.
Caritas je jedna od najboljih stvari koje Crkva ima. I sama sam jedno vrijeme volontirala ovdje u Italiji. Nema ništa ljepše od "gladna nahraniti, žedna napojiti i siromaha odjenuti". Papa Franjo je rekao da je ljubav uvijek praktična i imao je pravo.