Fenomenalna je stvar kad država ne podupire neku djelatnost, kada je posve ignorira i potpuno zanemari uglavnom zbog nerazumijevanja pa djelatnost ili sektor jednostavno procvjeta. Upravo to se dogodilo s ICT-jem posljednjih godina, smatra Ante Babić, ekonomski analitičar. Usto Babić dodaje da je možda bolje izbaciti C (komunikacijski) dio jer se on odnosi na telekome koji u pravilu ne dijele baš jednaku sudbinu i probleme.
Dakle, za IT je nemiješanje države dobra stvar jer praksa je pokazala da poticana grana, sektor, industrija i djelatnost upadne u veliku birokratiziranost i na kraju se pokaže kao promašaj, dok su istodobno poreznici potpuno usmjereni na traženje – kao što se na kraju ispostavi – ispunjenja besmislenih uvjeta, ističe Babić koji će o IT-u i izazovima s kojima se susreće govoriti na konferenciji pod nazivom Računalne igre – pokretač ekonomskog rasta, u organizaciji HGK.
Sve u svemu, IT je dakle sektor na kojem se temelji i mogao bi se temeljiti rast, a u njemu su računalne igre dio koji je specifičan i dodatno napredan. Naime, u razdoblju od 2009. do 2014., prema podacima Ekonomskog instituta u Zagrebu, hrvatska industrija videoigara rasla je 50 posto te je u 2014. uprihodila oko 50 milijuna kuna. No vrlo je vjerojatno riječ o još većem novcu jer tim istraživanjem nisu obuhvaćeni podaci za sve tvrtke koje se bave gamingom, nego je obrađeno samo 8 do 9 najvećih tvrtki. Razvojem računalnih igara trenutačno se u Hrvatskoj bavi više od 20 tvrtki, a svakodnevno se osnivaju nove tvrtke. Hrvatske tvrtke koje proizvode računalne igre zapošljavaju više od 200 razvojnih inženjera. Domaći proizvođači računalnih igara izvoze 99 posto zabavnog softvera, što znači da je Hrvatska kao “igrač” prepoznata na svjetskom tržištu koje po ukupnoj vrijednosti i prometu nadmašuje filmsku ili glazbenu industriju. Brojem zaposlenih, njih više od 60, najveći je zagrebački Nanobit, koji je u 2014. ostvario prihod od 24 milijuna kuna, a još godinu prije uvrstio se među deset najvećih informatičkih izvoznika. Najveća strana investicija, u iznosu od osam milijuna dolara, jest švedsko ulaganje u tvrtku Lion Game Lion.
Valja istaknuti važnost kreativnog sektora u EU jer on čini 3.3 posto BDP-a i zapošljava 6.7 mil. ljudi, što je u prosjeku tri posto ukupne zaposlenosti. U Skandinaviji ji i Velikoj Britaniji je pet posto, dok je oko jedan posto u Hrvatskoj (BDP i zaposlenosti). Veći udio kreativnog sektora IT-a, osobito gaming-industrije, povezan je s većom razinom dohotka po glavi stanovnika. Računalne igre pokazuju konzistentan rast prometa, zaposlenosti, samozapošljavanja i zapošljavanja mladih. Zbog mogućnosti online rada u globalno raspršenim malim timovima, računalne su igre važne za samozapošljavanje, osobito zapošljavanje mladih (što je trenutačno ključni razvojni i socijalni problem u EU). Povezivanjem IT-ja i drugih kreativnih industrija (umjetnost, glazba...) omogućuje se izlaz tih kreativnih industrija u nove medije i njihov rast te nova publika. Oštra konkurencija i u gaming-industriji zove na suradnju s umjetnicima,dizajnerima i drugim pripadnicima kreativnih industrija kako bi se povećala konkurentnost i kreirale igre s većom GVA, smatra Babić.
Kada je riječ o računalnim igrama, valja znati da se objedinjuju kreativna industrija, umjetnici, pisci i programeri. Izvrsnost u pojedinim segmentima obavezna je, no širenje znanja i vještina sada je već zahtjev, a ne stvar izbora. Uspijevat će oni koji mogu sve i imaju objedinjena znanja, a mi još uvijek nemamo IT u osnovnim školama kao obavezan predmet, naglašava Babić te predlaže, primjerice, primjenu igara poput Minecrafta, suradnju na reformi kurikuluma visokog obrazovanja, uvođenje IT-ja na nekim umjetničkim fakultetima te kolegij umjetnosti i dizajna na informatičko-tehnološkim i srodnim fakultetima.
Kada se radi o pomoći IT-ju, država je mogla dio novca koji je potreban povući iz strukturnih fondova EU i Junkerove "vreće" umjesto da se bazira samo na infrastrukturi i žicama. Mogli su osmisliti i konkretnije projekte za IT, a posebice za gaming i kreativnu industriju, smatra Babić. Naime, broadband infrastruktura jest bitna, no u njoj nema puno domaće komponente.
Naravno, država može štošta još učiniti za IT, no ne usmjerenošću na sektor već na cjelinu, čime bi trebala stvoriti pravo poslovno okruženje i klimu koja tada sama po sebi potiče razvoj. Nije tajna da IT-ju nedostaje kadrova te da obrazovni sustav ne potiče stvaranje dovoljnog broja mladih ljudi, a posljedično i oni koji se zaposle ne mogu adekvatno zarađivati. Naime, nije nepoznato da IT sektor najviše tište veliki porezi i doprinosi na plaće jer inženjeri, odnosno visokoobrazovana radna snaga, jednostavno ne može napredovati do te mjere da se isplati poslodavcu. Stoga i ne čudi da mnogi odlaze izvan države.
Problem kako zadržati talente, istina, najviše pogađa IT, no parcijalna rješenja u smislu izdvajanja IT-ja i pronalaženja poticajnih mjera za taj sektor nije ni u kojem slučaju dobra praksa. Jer tada bi se dogodilo da svatko želi biti izuzetak, cijela stvar bi se dodatno zakomplicirala i to ne bi završilo uspješno, objašnjava Babić.
Činjenica da smo prvi u Europi kad je riječ o ukupnim davanjima na plaću zapravo govori o tome da sve skupa treba na neki način olakšati. Takvi nameti, a govorimo o porezima i doprinosima na plaću, nisu poticajni. Poslodavci nemaju način da "dovabe" talente u svoje tvrtke, a ni da zadrže postojeće. Porez na dobit od 20 posto možda nije velik, no kada se želi isplatiti dobit, dodatno treba platiti 14 posto korporativnog poreza. Cilj te mjere jest zadržavanje dobiti, ali istodobno one djelatnosti kojima su ljudi najveće investicije postaju nemoćne jer mjera potiče širenje proizvodnje i pogona, što u IT-ju mahom nije slučaj.
Budući da parcijalna rješenja nisu zapravo prihvatljiva i ne polučuju željene posljedice, Babić ima i dodatni prijedlog o kojem bi možda Ministarstvo financija moglo promišljati ili barem napraviti kalkulacije. Činjenica je da se zbog turista najviše PDV-a prikupi u špici sezone, i to ne samo u turizmu nego i u maloprodaji itd. U mnogim turističkim mjestima u špici sezone događa se da se kapaciteti vodovoda, struje i odvodnje probijaju, pa je čak nužno destimulirati špicu sezone i poticati njezino produljivanje. To je moguće, recimo, tako da dva udarna mjeseca PDV iznosi 27 posto, a ostatak godine bude manji, primjerice 20 posto. To bi stimuliralo veću održivost i produljenje sezone, ali bi i dodatno poticalo djelatnosti poput računalnih igara koje se rade cijelu godinu. Povećanje volumena drugih djelatnosti tijekom godine i "izvoz" PDV-a turistima više bi nego nadoknadilo smanjenje poreza smanjenjem stope PDV-a u ostalim mjesecima.
>> Rumunjska IT stručnjake oslobađa poreza, Nijemci im brzo izdaju radne dozvole
