Kada je Međunarodni monetarni fond (MMF) 1. listopada 2016. uvrstio kineski renminbi (juan) u košaricu valuta koje tvore njegov interni novac SDR, mnogi su analitičari zaključili da je to početak kraja dominacije američkog dolara među svjetskim valutama. No, prevarili su se.
MMF-ovo izvješće COFER od prošloga tjedna otkriva da je količina vrijednosnica denominiranih u dolarima u svjetskim deviznim pričuvama samo u zadnjih godinu dana porasla za 14 posto, a u zadnje tri godine čak 42 posto, na 6,2 bilijuna dolara, dok je njihov udjel u deviznim pričuvama država u svijetu od 62,7 posto gotovo isti kao što je bio i prije 50 godina. Udjel kineskog renminbija, otkako je postao dijelom MMF-ova “svjetskoga novca” SDR-a, u deviznim pričuvama svih država na globusu nije premašio 1,2 posto. Tek malo bolju poziciju imaju japanski jen (4,9 posto udjela), britanska funta (4,5 posto), kanadski i australski dolar, dok je švicarski franak, premda razvikan, sa samo 0,2 posto udjela među “čvrstim” ili “valutama pričuva” na razini statističke pogreške. Jedina valuta koja sa 20,2 posto udjela u svjetskim deviznim rezervama donekle stoji uz bok američkom dolaru jest euro, no dominacija dolara je takva da slobodno možemo reći kako su sve ostale valute na svijetu zapravo izvedenica američke.
Odnosno, dolar čini gotovo dvije trećine “devizne podloge” na temelju koje su emitirane sve ostale valute. U Hrvatskoj je drukčije: više od tri četvrtine deviznih rezervi hrvatske središnje banke HNB-a čine vrijednosnice denominirane u euru te eurski depoziti i novčanice. Dolari čine tek oko jedne petine HNB-ovih međunarodnih pričuva trenutačno vrijednih 15,7 milijardi eura. To je logično. Devizne pričuve služe za osiguranje međunarodnih plaćanja pa je prirodno da su u novcu u kojem zemlja ima najviše deviznih obveza, a za Hrvatsku to je europski novac. No, držanje europske valute u deviznim pričuvama Hrvatska je proteklih godina prilično skupo plaćala. Veliki dio eurskih državnih obveznica u koje je HNB uložio svoje pričuve u 2016. (to su zadnji podaci) nosio je negativne prinose, što znači da ih je HNB na tržištu platio više nego što im je bila nominala plus kamata. Eurski “portfelj za trgovanje”, a to su obveznice europskih država, ponajviše Njemačke, s kraćim rokovima dospijeća, koje služe kao izvor devizne likvidnosti zemlje, donio je u 2016. Hrvatskoj narodnoj banci gubitak od 0,17 posto. Eurski “investicijski portfelj”, državne obveznice s duljim rokovima dospijeća, ipak je donosio zaradu, točnije 1,10 posto, no ukupno je HNB u 2016. s oko 15 milijardi eura imovine na međunarodnom tržištu obveznica uspio uprihoditi tek 80,83 milijuna eura ili profitirati samo 0,5 posto. To je cijena kojom male zemlje plaćaju “monetarni suverenitet”, luksuz da mogu emitirati i koristiti vlastiti novac podjednako “čvrst” i stabilan kao što su dolar i euro. A hoće li jednoga dana neka druga državna valuta, zlato ili kriptovaluta skinuti dolar s globalnog monetarnog trona? U dogledno vrijeme neće.
..iskrena sućut obitelji šimunić..istinska hrvatska je uz vas..