Spomenik Gabrielu D’Annunziju na Trgu burze u središtu Trsta, trobojnica Kraljevine Italije ispred Guvernerove palače u Rijeci, iz koje je taj talijanski pjesnik, ekshibicionist i preteča fašizma – a ne samo ekscentrik i obdareni ljubavnik kako ga se opisuje – nešto manje od dvije godine upravljao tim hrvatskim gradom. Oba incidenta – onaj u Trstu službeni, pod patronatom grada, i drugi u Rijeci, koji je skrivila grupacija talijanskih fašista pod nazivom Gli Idraulici i koja je rezultirala privođenjem Talijana od 19 i 20 godina, dogodila se jučer, 12. rujna, na dan kad je D’Annunzio prije 100 godina zauzeo Rijeku.
Tršćanski vladajući političari, prije svega gradonačelnik Roberto Dipiazza (Forza Italia), okupaciju slavi cijele godine nizom događanja, prije svega velikom izložbom. Kruna je postavljanje spomenika kako bi se obilježila Santa entrata (sveti ulazak), kad je 1919. D’Annunzio zauzeo Rijeku kako bi je pripojio Italiji. Mimo, ali uz prešutno dopuštenje talijanskih vlasti.
Znak nacionalizma
U Trstu živi 15.000 Hrvata i, iako je njihov položaj danas bolji nego ranije, kad nisu bili priznati kao etnička manjina, oni ipak egzistiraju u političkom okruženju u kojem stranci Lega treba podrška stranke Forza Italia (i obrnuto) da bi se popeli do 40 posto zastupnika. Spomenik jest nesumnjivo politička poruka, znak nacionalizma.
– Incidente poput ovog ili onog u Basovizzi s Antonijem Tajanijem i povicima “Živjela talijanska Istra i Dalmacija” ne smatram revizionizmom, već nacionalnim egoizmom bez uzimanja u obzir osjećaje drugih država i njihove povijesti. Iredentizam je pojam koji mnogi Talijani ne mogu shvatiti, ali ga danas zamjenjuje novi – “Italija prva”. U gotovo svim državama vlada retorika “mi prvi, onda oni” – kazao nam je tršćanski povjesničar Franco Cecotti, specijaliziran za prvu polovinu 20. stoljeća. Gradonačelnik Trsta Dipiazza nije želio odgovoriti na naša pitanja o obilježavanju 100 godina okupacije Rijeke.
O tome komunicira samo na Facebooku kada je rekao, primjerice, kako je D’Annunzio junak, borac za Talijane te da je spomenik “dobar za turizam”. To bi objašnjenje možda prošlo kod onih manje upoznatih s D’Annunzijem i tim gradom. Trst posljednjih godina doista diže spomenike piscima (Italo Svevo, James Joyce, Umberto Saba). A gdje je tu D’Annunzio, bard i prorok, kako ga zovu? Rođen je u Pescari, a njegov borik pod kišom (iz njegove poznate pjesme) na toskanskoj je rivijeri kod Viareggia. Odgovor je dao u otvorenom pismu Marino Micich, esul iz Zadra i ravnatelj arhiva Povijesnog muzeja Rijeke u Rimu. – Tijekom 1. svjetskog rata riskirao je život kad je iz aviona iznad Trsta bacao listiće u bojama talijanske zastave kako bi talijanskim građanima, tada u Austro-Ugarskoj, poslao poruku nade – kaže Micich.
Hrvatski povjesničari s tim se ne slažu, posebice povjesničarka i muzeologinja Tea Perinčić, kustosica u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka i autorica dviju izložbi o D’Annunziju, među kojima je i ona otvorena jučer pod nazivom “D’Annunzijeva mučenica”, dajući kontekst.
– U Rijeci se rješavalo unutrašnje pitanje države koja je iz Prvog svjetskog rata izašla na strani pobjednika, ali s velikim ljudskim gubicima i velikim brojem ratnih veterana. Preusmjeravanje fokusa javnosti prema obećanim teritorijima i pravo na terre iredente, Alto Adige, Trentino, Furlaniju, Istru, Dalmaciju, omogućavalo je odvlačenje pažnje od socijalnih pitanja. S druge strane, talijanski iredentisti u Rijeci u Talijanskom nacionalnom vijeću zgroženi i pri pomisli da će morati živjeti s hrvatskim seljacima pohrlili su u zagrljaj „majčici Italiji“ iako ni jedna talijanska povijesna tvorevina nakon Rimskog Carstva nije vladala ovim teritorijem. Kako službena Italija u to vrijeme ne može otvoreno prihvatiti “odmetnutu kćercu” Rijeku zbog mirovnih pregovora, tog se zadatka prihvaća Gabriele D’Annunzio. U Rijeku su s D’Annunzijem pohrlili veterani, pustolovi, libertini, svih političkih, seksualnih i drugih orijentacija. Na taj se način stječe dojam da je Rijeka svijetla točka slobode – citta di vita – u odnosu na ostatak pomračenog svijeta zadojenog liberalnim kapitalizmom i imperijalizmom – kaže povjesničarka.
Oštre reakcije
No dojam vara. D’Annunzijev je cilj bio jedino da svojoj domovini Kraljevini Italiji, jer on je u tom smislu konzervativan, njega mase i socijalna prava ne zanimaju, osigura dodatni životni prostor.
Na najave dizanja spomenika već je ljetos reagirao riječki gradonačelnik Vojko Obersnel žestoko ih osuđujući, a jučer je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova uručilo veleposlaniku Talijanske Republike prosvjednu notu. “Premda je riječ o odluci lokalnih, a ne državnih vlasti, takvo postupanje, baš kao i obilježavanje obljetnice okupacije Rijeke u više drugih talijanskih gradova, ne samo da narušava dobrosusjedske odnose već odaje priznanje ideologiji i djelovanju koji su u dubokoj suprotnosti s europskim vrijednostima”, kažu sa Zrinjevca.
sto se toliko bavite o saci ljudi iz zemlje od 60M stanovnika koja je jedan od najvecih prijatelja Hrvatske i koja, uz Njemacku, najvise ulaze i doprinosi nasem gospodarstvu? sta, imaju nekoliko fasista pa sta? Hrvatska u prosjeku ih ima mnogo vise.. i mi prvi smatramo da su citavi djelovi Bosne i Hercegovine dio Hrvatske.