Plodna slavonska polja već stoljećima su prava tvornica hrane. Velika većina jela koje danas jedemo, ali i raznih pića koja pijemo dolazi upravo iz Slavonije i s njenih zelenih polja. Samim tim tijekom stoljeća razvija se i prepoznatljiva slavonska kuhinja koja obiluje najrazličitijim okusima i mirisima. Naše majke, bake i prabake desetljećima su čuvale recepte za te delicije koji nisu zaboravljeni ni u modernim vremenima i sve bržem tempu života. Unatoč tome sve do prije nekoliko godina tradicionalna gastro i eno ponuda bila je zbog neobjašnjivih razloga ostavljena po strani. Svjesni ovoga neiskorištenoga potencijala, turistički djelatnici zadnjih nekoliko godina odlučili su promijeniti stvari i upravo tradicionalnu slavonsku gastro i eno ponudu ponuditi domaćim i inozemnim turistima kao novi jedinstven turistički proizvod. Niz je tu starih i nadaleko poznatih jela, juha, suhomesnatih proizvoda, slastica, ali i vina, rakija, likera…
– Vukovarsko-srijemska županija zaista ima što ponuditi turistima kada je riječ o tradicionalnim jelima i pićima. Cilj nam je taj veliki i neiskorišteni potencijal iskoristiti na pravi način. Svjesni smo da treba vremena, ali prvi pomaci već se vide, kao i rezultati toga rada – kaže direktorica Turističke zajednice Vukovarsko-srijemske županije Rujana Bušić Srpak.
Pet vrsta mesa
Tako su prije nekoliko godina pokrenuli projekt Okusi Srijema i Slavonije koji okuplja neke od restorana i hotela na području županije. U njima se gostima nude tradicionalna jela i pića poput vina i rakija. Kada gost zatraži takvu hranu, ona mu se, radi punog ugođaja i vraćanja u prošlost, služi u tanjurima i s priborom za jelo kakvi su se nekada koristili.
– Kako bi gost shvatio cijelu priču, neophodno je da mu se ispriča puna priča jer gastro i eno doživljaj nisu samo pun želudac nego je to doživljaj za sva čula. Upravo na tome i radimo jer svako od tih jela ima svoju priču. Uz to ta jela mogu se kušati samo ovdje, a i ta priča može se samo ovdje čuti – objašnjava Bušić Srpak.
Podsjeća i na činjenicu da Iločki podrumi imaju najveći broj nagrada za svoja vina. O njihovoj kvaliteti govori i činjenica da se upravo iločki traminac služio na krunidbi kraljice Elizabete. I tu je napravljen veliki iskorak pa je tijekom godina izgrađen niz kušaonica vina i rakija. Sve to prepoznali su i neki od turističkih djelatnika pa su u svoje jelovnike uvrstili i tradicionalna jela i pića. Među njima je i izletište Gondola u vukovarskom prigradskom naselju Sotin gdje je moguće u svako vrijeme kušati neka od tradicionalnih jela. Neki od recepata stari su i više od sto godina.
– Godinama sam prije rata skupljala te recepte i oni mi predstavljaju pravo bogatstvo. Neki od njih stari su i više od sto godina. Na dan kada smo zbog rata morali napustiti svoje domove upravo bilježnica u koju sam ih zapisivala bila je ono najvrednije što sam ponijela sa sobom. Danas upravo te recepte koristim u pripremi tradicionalnih slavonskih jela – kaže vlasnica Gondole Luca Štrobilius.
Najčešće pripremaju šokački odrezak, srijemski čobanac u kojem je pet vrsta mesa, razne juhe, ali i srijemske i slavonske kolače od kojih su mnogi zaboravljeni.
– To su neki sasvim drugi okusi i mirisi koji se ne mogu dobiti kada pripremate, primjerice, miješano meso. Priprema takvih jela traje dulje, ali se ona ni po čemu ne mogu mjeriti s ovim današnjim – ističe Štrobilius.
Pogodili cijenu i kvalitetu
Da je kuhinja Vukovarsko-srijemske županije cijenjena i daleko izvan granica županije, pa i Hrvatske, govori i činjenica da je hotel Dunav iz Iloka dobio Michelinovu preporuku za najbolji omjer kvalitete i cijene.
– Sve nas je to razveselilo, ali predstavlja i obvezu za još kvalitetniji rad. Potvrda je to i našeg višegodišnjeg napornog rada, a preporuka dodatno dobiva na važnosti kada se zna da smo mi jedini iz Slavonije dobili Michelinovu preporuku. Prema toj preporuci naš hotel nudi najbolji omjer kvalitete hrane i cijene – kaže direktorica hotela Željka Kovčalija.
I u hotelu Dunav pripremaju se razna tradicionalna jela koja se također poslužuju u starinskim servisima. Ipak, najviše se traže specijaliteti od ribe koji su također za ovo podneblje tradicionalni, poput njihova nadaleko poznatog fiša (rade ga i bez kosti), ali i raznih vrsta pečene ribe i drugih ribljih specijaliteta.
– Najviše nam znači kad se turisti vraćaju. Usmena reklama je najsporija, ali je daleko najkvalitetnija – zaključuje Kovčalija.
