Slavonska cesta, “starim” Bjelovarčanima poznatija kao Matačićeva
ulica, od sredine 19. st. žila je kucavica bivše jugoistočne zone u
kojoj je s obje strane ceste nanizana kompletna gospodarska priča
Bjelovara.
Gospodarski uzlet
Pogoni poput Koestlina, Česme, Tome Vinkovića, TAD-a i Francka bili su
žarišta cjelokupnog napretka grada i njegovih stanovnika. No, nakon što
je početkom tranzicije i bjelovarska industrija pokleknula i dobrim
dijelom ugasla, tvorničke su hale danas uglavnom poluprazne, s najviše
200 do 300 radnika.
Iz Slavonske se u 15 sati više ne čuju tvorničke sirene, niti se
pločnikom slijevaju rijeke radnika. Sada su tu nepregledne kolone
automobila koji žure put Lidla, Plodina ili KTC-a. Sredinom 80-ih
prošloga stoljeća primjerice, u Tomi Vinkoviću bilo je 1109 radnika, u
DI Česma 1336, uz status najvećeg polufinalnog prerađivača drveta u
bivšoj Jugoslaviji.
Godišnje se prerađivalo 200 tisuća prostornih metara drveta, a izvozilo
se diljem Europe, SAD-a i Afrike. “Tomini” traktori su se vozili u
Čehoslovačkoj, Poljskoj i Portugalu, dok se u Ljevaonici istodobno
proizvodilo 10 tisuća odlijeva na godinu. Koestlin je pak sa svojih oko
tisuću radnika 1985. na tržište lansirao gotovo 20 tisuća konditorskih
proizvoda.
Uglavnom, podaci ondašnjeg Općinskog zavoda za društveno planiranje i
statistiku govore kako je tih godina samo u općini Bjelovar bilo
zaposleno 17.177 radnika i to uglavnom u privredi. Za usporedbu - prema
podacima Fine - iz prosinca 2003. spominje se gotovo identična brojka,
ali za područje cijele Bjelovarsko-bilogorske županije.
Briga o radnicima
Bivši radnik T. Vinkovića Slavko Katić, kaže kako se tada nije živjelo
bajno, ali su svi imali jednako. Do posla se moglo doći relativno lako.
Ako nije išlo drugačije, radna mjesta su se izmislila.
On se prisjeća i povoljnih kredita, te sindikata koji su uvijek bili
pri ruci. Kaže da je tada izostanak plaće bio nepoznanica. Ako bi
negdje i zaškripalo, tvrtke su si međusobno, kaže, posuđivale novac.
Stoga priča o Matačićevoj ulici i nije priča o prošlosti, već komentar
na sadašnjost u kojoj je čini se, osnovni problem izostanak vizije o
budućnosti.
Tvornice su imala i obližnja sela
Početkom 90-ih u Bjelovaru je ugašeno desetak velikih tvrtki u kojima je radilo više od pet tisuća ljudi. Mlađim je generacijama, primjerice, nepoznato kako je u obližnjoj Novoj Rači postojala tvornica Fenor s gotovo 600 radnika, koji su godišnje proizvodili šest tisuća opruga za više od tisuću kooperanata na tlu bivše države. U gradu su bile samo dvije banke, a danas ih je sedam.
