Temeljna prava predstavljaju minimalni standard kojim se osigurava jednaki tretman u Europskoj uniji. Posebnu skupinu prava čine ona koja proizlaze iz četiri temeljne ekonomske slobode: slobodnog kretanja roba, usluga, kapitala te radne snage. Njihov razvoj započeo je stupanjem na snagu 1952. godine prvog od temeljnih propisa – Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik – čiji je praktični pristup doveo do stupnja integriranosti koju danas poznajemo kao EU.
Slobodu kretanja radne snage predstavlja obavljanje nesamostalnog i plaćenog rada u drugoj državi članici EU. Stoga se ne smije miješati sa slobodom poslovnog nastana, koji predstavlja slobodu osnivanja poduzeća u drugoj državi članici. Sudska zaštita Europskog suda se pokazala važnom u definiranju koncepta slobode kretanja radne snage. Sud je u značajnom broju slučajeva presude temeljio na pravnim načelima EU, polazeći od važnosti poštivanja ekonomskih sloboda za nastavak integriranja. Time je postao učinkovita zaštita od različitih vrsta diskriminacije kojima radnik iz neke druge države članice može biti izložen.
U osnovi sloboda kretanja radne snage uključuje pravo zapošljavanja i prebivalište u svakoj od država članica, zabranu diskriminacije u zapošljavanju i u odabiru zvanja, puno ostvarenje svih prava iz rada i socijalne sigurnosti, pravo ostanka u državi posljednjeg zaposlenja te ostvarenje svih prava na području socijalne sigurnosti i socijalne zaštite. Značajna prava uživaju i ovisni članovi obitelji radnika, koji također imaju pravo useljavanja i školovanja.
Koncept slobode kretanja radne snage je osmišljen za državljane država članica EU. Postoje dvije skupine ograničenja slobode kretanja radne snage. Prva se može provoditi samo na individualnoj osnovi, i to jedino pri zapošljavanju u državne službe te iz opravdanih razloga javnog reda i javnog zdravlja. Te mogućnosti za ograničenje su često široko tumačene, što je bio predmet brojnih sudskih sporova zbog povrede slobode kretanja radne snage.
Druga skupina ograničenja je kasnije uvedena i odnosi se na sve radnike iz određene države članice. Sastoji se od tzv. prijelaznih razdoblja, tijekom kojih od jedne ili više starih država članica EU nije priznata sloboda kretanja radnika iz nove države članice, ali samo u ograničenom vremenu.
Formalna svrha prijelaznog razdoblja je zaštita tržišta rada starih država od velikog priljeva, u pravilu jeftinije, radne snage iz novih država, što bi moglo dovesti do poremećaja, uključujući i pad nadnica u određenim ekonomskim djelatnostima. Ugovorom o pristupanju EU je dana mogućnost uvođenja prijelaznog razdoblja za kretanje radne snage iz Hrvatske, ali to ne znači njeno automatsko korištenje. Države članice su slobodne prema svojoj procijeni pristupiti njenom korištenju, koje može biti u više faza.
Provedbom slobode kretanja unapređuju se suvremene društvene vrijednosti kao što su tolerancija i različitost, te političke vrijednosti kao što je europsko ujedinjenje. Usredotočit ćemo se na ekonomsku svrhu, koja se sastoji u stalnom nastojanju za izgradnjom jedinstvenog tržišta i datira od samih početaka europskog integriranja. Jedinstveno tržište je osmišljeno kao prostor u kojem neće biti unutarnjih prepreka za prakticiranje temeljnih ekonomskih sloboda.
Pomoću jedinstvenog tržišta nastoje se ukloniti (ekonomske) nejednakosti između država članica te osigurati ekonomski prosperitet za građane EU. Ekonomski gledano, s obzirom da se kreću roba, usluge i kapital unutar zajedničkog tržišta, tako se nastoji omogućiti i radnicima, ukoliko to žele, da lako slijede to kretanje kao i da svojim znanjima i vještinama pokriju manjke radnika u državama i industrijama u kojima je to potrebno.
Unatoč toj krajnjoj svrsi slobode kretanja radne snage, mobilnost radne snage unutar EU je tradicionalno niska. Takva situacija na nivou EU dovodi do apsurdne situacije istovremenog postojanja regija s visokom nezaposlenošću i regija koje imaju snažan ekonomski rast i trebaju dodatnu radnu snagu. S obzirom na trenutnu ekonomsku krizu od pojačanog kretanja radne snage danas se mnogo očekuje. Radi promicanja mobilnosti radne snage unutar EU je osnovana Europska služba za zapošljavanje – EURES, u okviru koje Hrvatska već surađuje.
. To ce da bude velika olaksica za nase Gazde, jer moci ce slobodno zaposljavati vrijedne Rumune i Bugare u svoje przune...sto prije isto prosiriti na Albance, Turke i Kurde.