Nekoliko dana prije stupanja na snagu Pograničnoga sporazuma između Hrvatske i Slovenije, 200-tinjak ribara s područja Vrsara, Funtane, Poreča, Novigrada, Umaga i Savudrije ogorčeno je prosvjedovalo, smatrajući da će ih primjena tog sporazuma staviti u neravnopravan položaj. Pobojali su se za svoju egzistenciju, upozoravajući da, iako se govori o reciprocitetu prava, oni taj reciprocitet ne vide. - Kakav je to reciprocitet ako oni mogu loviti dvanaest mjeseci godišnje, a mi samo šest, ili ako oni koriste mreže dugačke 3600 metara, a mi one od 800 metara - pitali su ribari.
Pogađa ih, isticali su, što država svojim građanima više ne izdaje dozvole za ribarske alate, pravdajući se zaštitom ribljeg fonda, a onda dopušta da 25 slovenskih ribara lovi u našem moru.
Pojeftiniti rad ribara
- Ne zanima nas ribarenje u slovenskom moru - kaže Vili Šaina, član IO-a Sekcije ribara Poreča. Usto, kada bi tamo bilo uvjeta za ribarenje, zašto bi se slovenski kolege borili za ribarenje u hrvatskom dijelu Jadrana. Čudno je da hrvatska Vlada i Ministarstvo to ne razumiju, pa su potpisali Sporazum, koji u člancima od 47. do 51. nije prihvatljiv za Hrvatsku.
Prema riječima ribara, u Hrvatskoj radi 2500 ribara koji se profesionalno bave ribarenjem. Izdavanje još 25 dozvola, i to bjanko, slovenskim ribarima, znači totalnu pomutnju u relativno malom akvatoriju, koji se proteže od Piranskoga zaljeva do Grgatova rta na području Funtane uz zapadnu obalu Istre.
- Nevjerojatno je da se izdaju nove dozvole na temelju potpisanoga sporazuma, a da se pritom ne zna kakav je riblji fond i može li "podnijeti" intenzivno ribarenje - kaže Šaina. O količinama ribe u hrvatskome dijelu Jadrana procjenjuje se prema statističkim podacima, a oni su pogrešni zbog loše zakonske regulative. Paušalno se mijenjaju zakoni i tako se stvara loša strategija ribarstva, a stvaraju je oni koji veze nemaju s ribarskom strukom, dodaje.
- Hrvatska država mora stimulirati ribare kroz oblike udruživanja kako bi im se olakšao i pojeftinio rad - pripovijeda Daniele Kolec, ribar i pročelnik Sekcije za ribarstvo i marikulturu pri Udruženju obrtnika Bujštine, a ne ih dovoditi u situaciju da se moraju boriti za opstanak. Davanje dozvola slovenskim ribarima za ribarenje, a da se ne zna kakav je riblji fond vrlo je neozbiljno. Dogovaranje ukupne kvote ulova 50 tona ribe za koće i 50 tona za mreže stajaćice za svaku stranu pogrešan je korak.
Ključno ograničenje na 50 tona?
Prosvjede naših ribara pomoćnik ministra poljoprivrede i načelnik Uprave za ribarstvo dr. Ivan Katavić naziva jednim velikim nesporazumom. On podsjeća da je Sporazum sa Slovenijom sklopljen i ratificiran još 1997. godine, da sada počinje njegova primjena, a posebno naglašava da je područje ribolova riješeno na temelju reciprociteta. Iako se naši ribari žale da Slovenci mogu loviti cijele godine i s pet puta dužim mrežama, zbog čega se osjećaju zakinutima, Katavić smatra da neće biti oštećeni.
- Ključno je ograničenje ulova na 50 tona za hrvatsku i slovensku stranu, a manje je važno u kojem će razdoblju to učiniti - ističe Katavić. Dodaje, također, da po pet koća i po dvadeset brodica s mrežama stajaćicama može ribariti na tome području. Tek kada se počnu izdavati dozvole i rješavati ostali papirnati "problemi", utvrdit će se koliko je zanimanje naših ribara za to, poprilično opterećeno, područje.
Katavić priznaje da je moguće da u gospodarskom ribolovu nisu još ispunjeni svi preduvjeti za potpuni reciprocitet, no isto tako upozorava da su zbog toga jer je riječ o području "gdje je jedna od najvećih aglomeracija gospodarskih ribara U Hrvatskoj. Od dvije i pol tisuće profesionalnih ribara, na tom području ih je trećina i jasno je da su zabrinuti za to da će ulazak Slovenaca smanjiti njihov ulov", kaže Katavić. No ističe da se o tome vodilo računa i da zato postoji ograničenje ulova na 50 tona.
Piše Irena Kustura, Davor Maul i Vlado Zagorac
