Bilo bi dobro da se u određenoj mjeri fleksibiliziraju stajališta, poručio je jučer hrvatski premijer Andrej Plenković nakon sastanka sa slovenskim kolegom Mirom Cerarom u Zagrebu. Poruka je to koja se zagubila u kakofoniji ponavljanja starih pozicija – Slovenija hoće punu primjenu arbitražne odluke, Hrvatskoj je ona nepostojeća, Slovenija najavljuje moguću tužbu protiv Hrvatske Sudu EU, Hrvatska smatra da ta tužba nema osnove, Slovenija se priprema da od 29. prosinca počne provoditi odluku, Hrvatskoj će taj dan biti kao i svaki drugi – koje su iznesene nakon trosatnog sastanka dvojice premijera te izaslanstava u kojima je s hrvatske strane, bilo je najupadljivije, sudjelovala ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić, ali ne i njezin slovenski kolega Karl Erjavec.
Iako se od sastanka nije očekivalo ništa, posebice ne potpisivanje dogovora – što se bez konzultacija i ne radi – on je ipak bio koristan. Ne zbog rezultata, već zbog toga što je zrcalio sve probleme spora koji je nasljeđe bivše države. Teško se oteti dojmu da je sastanak, barem s Cerarove strane, bio prilika da formalno pokaže međunarodnoj zajednici kako je otvoren za razgovore s Hrvatskom, iako je nedostajalo spremnosti za dogovor. Hrvatska se pokazala kao konstruktivniji partner – izašla je s prijedlogom o pravnom okviru rješavanja problema granice koji bi uključivao pet elemenata: kopno, more, režim plovidbe, formiranje povjerenstva koje bi se bavilo aspektima identifikacije i demarkacije granice i potom ratifikaciju u parlamentima. Treba napomenuti da ovo nije prvi prijedlog hrvatske strane nakon što je arbitraža propala. I ranije prijedloge – primjerice da se ide na Međunarodni sud – Slovenija je odbila.
Sastanak je otkrio i da je Hrvatskoj, očito, rješenje iz presude koje se tiče kopnene granice u velikom dijelu prihvatljivo jer je potvrdilo traženja da se razgraničenje provede katastrom, što je princip koji Hrvatska traži i kod razgraničenja sa Srbijom. Slovenija je pak kontradiktorna: za nju je arbitražna odluka cjelina s dva aspekta, kopnenim i morskim, a o kopnenom bi se, kazao je Cerar, dalo razgovarati kako bi se prilagodio životu. O morskom razgovor, očito, nije moguć. Slovenija će, kazao je, nakon 29. prosinca početi s primjenom odluke, ali... To “ali” dolazi iz ključnog problema slovenske strane – naime, bez dogovora s Hrvatskom nema ni provedbe odluke. Provođenje silom zabranjeno je međunarodnim pravom. Stoga će, rekao je Cerar, odluku primjenjivati “tamo gdje se može bez Hrvatske”. Na pitanje o mogućim incidentima, prvenstveno na moru, kazao je kako ih Slovenija “izbjegava”.
I dok Plenković i pokušava relaksirati situaciju pa tako ističe kako su “pitanja koja nas dijele u percepciji puno veća nego u stvarnosti”, Cerar mu je oponirao i kazao kako je važnost odluke jako velika. Istina je negdje na sredini – pitanje granice jest važno, ali ga je takvim učinila Slovenija kad ga je instrumentalizirala u političke svrhe. Na terenu ono nije presudno jer život regulira Sporazum o malograničnom prometu i suradnji.
Sastanak je pokazao i da Slovenija ponavlja mantru o hrvatskom nepoštovanju vladavine prava jer ne prihvaća presudu suda izostavljajući podatak da je Slovenija ta koja je kršila pravila te da Hrvatska nije odbila presudu, već da je procedurom koju propisuju međunarodni sporazumi izašla iz sporazuma i procesa.
Budućnost dogovora iz ove perspektive izgleda loše – da bi se riješio problem, potrebno je državničke hrabrosti. Dok se to ne dogodi, rezultatima jučerašnjeg sastanaka moći će se radovati tek stanovnici kraja oko Umaga i Metlike. Naime, jučer je ipak nešto dogovoreno – obnovit će im mostove na graničnim prijelazima.
Ovo su najbolje fotografije Pixsellovih fotoreportera koje su obilježile 2017.:
Hrvatska tesko moze ocekivati spor u svoju korist,sa nenarodnom,nebiranom vladom politicke trgovine i ucjena,koja nema autoritet ni za lulu duhana vani....El najbahatiji ikada,priprema teren,folirajuci napore,kakobi eto kao poduzeo sve,a neide,pace na kraju pristati na arbitraznu presudu.....Kao i Haska presuda,i arbitraza ima politicku tezinu,i sluze kaovaspitne mjere nebili se Hrvatska skinula sa laznog domoljublja..