Ustavni sud u vijeću kojim je predsjedala Ingrid Antičević Marinović odbilo je ustavnu tužbu Hrvoja Zovka, predsjednika Hrvatskog novinarskog društva protiv revizije Vrhovnog suda u radnom sporu zbog otkaza na HRT-u. Zovku sada preostaje da zaštitu traži na Europskom sudu za ljudska prava jer je u Hrvatskoj iscrpio sva pravna sredstva. Vrhovni sud je u travnju usvojio reviziju HRT-a i preinačio presude Općinskog radnog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Rijeci po kojima je HRT 2018. Zovku nakon gotovo osam godina rada dao nezakoniti otkaz. Zovko se žalio na cenzuru, tražio razrješenje s dužnosti izvršnog urednika HTV4, ali zbog njegova ponašanja na jednom od razgovora s nadređenom mu Katarinom Perišom Čakarun na koncu mu je uručen izvanredni otkaz. Sve vrijeme je bilo sporno, ako je Zovko i prešao granice profesionalnog i uljuđenog ponašanja je li to predstavljalo tešku povredu radne obveze zbog koje mu se može uručiti otkaz. Zovko nije osporio verbalno vrijeđanje nadređene, psovke i da je lupio vratima.
Za prvostupanjski sud to nije predstavljalo težu povredu radne obveze pa ni razlog za izvanredni otkaz, s obzirom da HRT kao javni servis mora biti tolerantniji prema kritici, a osobito urednici. Drugostupanjski sud je obrazložio: "Svakako treba naglasiti da je ovaj sud mišljenja kako način na koji se tužitelj predmetne prilike ophodio prema nadređenoj osobi ženskog spola uvelike nadilazi granice pristojnog i profesionalnog ponašanja te da je korištenje psovki potpuno neprimjereno razini složenosti i odgovornosti poslovnih pozicija tužitelja i urednice Informativno-medijskog servisa na HRT-u". Međutim, ŽS u Rijeci uzeo je u obzir da na HRT-u nisu neuobičajene "redakcijske svađe", vikanje i iskazivanje frustracija s obzirom na prirodu posla u redakcijama, visokog stupnja stresa i zahtijeva hitnoće kojima su izloženi pri realizaciji programa pa je zbog toga HRT i donio Opća pravila o radu i ponašanju, ali ta pravila po stavu ŽS-a u Rijeci nisu povrijeđena u mjeri koja opravdava otkaz.
Vrhovni sud je ocijenio da su ispunjeni uvjeti za otkaz, pri čemu se pozvao na revizijska pravna shvaćanja iz radnih sporova sa sličnim okolnostima, te je na temelju citiranog utvrđenja drugostupanjskog suda zaključio kako to jest razlog za izvanredni otkaz. Tako je i psovka u jednom prethodnom slučaju upućena direktoru za Vrhovni sud predstavljalo tešku povredu radne obveze za koju je otkaz opravdan jer se sukobi na radnom mjestu moraju rješavati u granicama pristojnog ponašanja.
Kad je u travnju objavljena revizijska odluka Vrhovnog suda HND je kroz priopćenje dvoje potpredsjednika udruge tumačio da je riječ o pokušaju "destabilizacije HND-a i rušenja njegova predsjednika", a znakovit im je bio i tajming presude nakon novinarskog prosvjeda zbog "lex AP-a". Viktor Ivančić je tada u Novostima pisao da se sudsko vijeće pobrinulo da Zovko dobije otkaz pri čemu se nisu vodili ni zakonom, ni činjenicama, ni stabilnom sudskom praksom, već su "Đuro Sessa i pridružena gospoda iskazali lojalnost partijskoj centrali sa stolnim mjestom u Banskim dvorima". U Zovkinoj ustavnoj tužbi tvrdilo se da je revizijska presuda "potpuno arbitrarna" jer se "ne temelji na dostatnoj činjeničnoj osnovi, potpuno zanemaruje zakonom propisani uvjet dopuštenosti otkaza ugovora o radu i suprotna je ustaljenoj sudskoj praksi".
POVEZANI ČLANCI:
Ustavni sud je zaključio da su razlozi koje je iznio Vrhovni sud valjani i dostatni, te da takvo pravno shvaćanje ne odstupa "od već ranije zauzetog pravnog shvaćanja tog suda u pogledu istovjetnog pitanja – predstavlja li psovka upućena od strane radnika nadređenoj osobi (poslodavcu) osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje nije moguć nastavak radnog odnosa". Za Ustavni sud "nema nikakvih naznaka" da bi sporna odluka bila "arbitrarna ili očito nepravilna".
Suprotno tvrdnjama podnositelja, Ustavni sud utvrđuje da je u donošenju osporene presude Vrhovni sud ispunio svoju ustavnu zadaću iz članka 116. Ustava te u slučaju podnositelja osigurao jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni". Odbijen je prigovor da je sporna presuda u suprotnosti s praksom Vrhovnog suda jer praksa koju je je u ustavnoj tužbi isticao Zovko odnosi se na verbalni konflikt među radnicima zaposlenima kod istog poslodavca, a ne između zaposlenika i nadređenih.
Ustavni sud je još dodao kako "ne može ne primijetiti" kako je neprihvatljivo shvaćanje Općinskog radnog suda u Zagrebu da ponašanje koje uključuje psovanje i lupanje ne predstavlja jedan oblik agresije odnosno nasilničkog ponašanja i da je psovka tek "govorni čin koji je uvijek uključen u komunikacijsku situaciju" i koja "može biti samoobrana dok je uvreda sugovornika tek jedna od mogućih funkcija psovke". Nitko pa ni nadređeni (poslodavac) nije dužan "biti otvoreniji" prema verbalno uvredljivom ponašanju kao u konkretnom slučaju. Takvo poimanje suda posebno je neprihvatljivo baš zbog toga što je riječ o javnom servisu u funkciji građana Hrvatske u kojem se bez obzira na složenost i hitnoću poslova, uvijek treba inzistirati na profesionalnom ponašanju zaposlenika, njihovom uzajamnom poštovanju i povjerenju, te suradnji i potpori.
Ustavni sud je podsjetio da je u odluci iz ožujka 2020. (U-III-4441/2017) već iznio stajalište o tome da se odnos poslodavca i radnika mora temeljiti na uzajamnom povjerenju i ponašanju u dobroj vjeri pri čemu to ne znači i apsolutnu dužnost lojalnosti prema poslodavcu, kao ni toliki stupanj diskrecije da bi radnik bio lišen svoga prava na slobodu izražavanja, osobito ako to pravo korist na način koji ne predstavlja grubo vrijeđanje poslodavca i bez korištenja uvredljivih izraza, obrazložilo je vijeće pod predsjedanjem Ingrid Antičević-Marinović.
>> VIDEO Velika akcija policije i USKOK-a u Otoku: Iz kuće gradonačelnika iznose velike vreće
Zovko misli da za njega zakon ne vrijedi. To je to ljevičarsko poimanje svijeta .Čovjek je bezobraza i bez poštivanja prema šefici pokazao mizogeno ponašanje