Za razliku od srpskih, hrvatske košarkaške legende nisu ni blizu hrvatske košarke ni hrvatskog sporta. Vlade Divac je predsjednik nacionalnog olimpijskog odbora, Dejan Bodiroga je dopredsjednik tamošnjeg košarkaškog saveza, Saša Đorđević je novi izbornik reprezentacije, a Predrag Danilović je predsjednik KK Partizan.
A hrvatske legende? Toni Kukoč je u Chicagu i više ga zanima golf nego košarka, Stojko Vranković živi na Floridi i posvećen je karijeri svog sina, a i Dino Rađa (46) je daleko od hrvatskih koševa. Doduše, upravo je Rađa bio vrlo nazočan u domaćim košarkaškim zbivanjima, no čini se da je iz njih nepovratno otišao.
Dino je čak sedam godina bio predsjednik KK Splita, a danas o tome razdoblju priča s razočaranjem.
– Moja životna filozofija kaže “nemoj se baviti stvarima na koje ne možeš utjecati i nemoj raditi s ljudima s kojima ništa ne možeš postići jer to je gubljenje vremena”.
Sin mi ne trenira u KK Splitu
Nije mu valjda žao tog angažmana u matičnom klubu?
– Ne, jer to je moj klub bez kojeg ja nikad ne bih bio lansiran u orbitu. Iz zahvalnosti prema svemu tome ostavio sam tamo i svojih novaca.
Kaže da se vrlo brzo počeo osjećati kao jurišnik na vjetrenjače.
– Ušao sam entuzijastično, htio nešto postići, a na kraju sam morao raditi i što me ide i što me ne ide. Ja ne znam ekonomiju niti marketing, ja znam košarku, no to sam najmanje radio. Trenutačno sam član Nadzornog odbora kluba, no nitko me dugo vremena nije zvao, a ja sam opet za nešto odgovoran. Sveukupno, ja sam pred ogledalom zadovoljan, za ono što sam klubu dao igrački, ali i sa sedam godine besplatnog rada u vođenju kluba.
Zašto trostruki europski prvak iz godine u godinu propada?
– Prvi i osnovni razlog jest što gradsko poglavarstvo nije briga, a grad je jedini koji ovaj klub može spasiti. Nažalost, danas je ekonomija takva, u Zagrebu se učas stvori 10 milijuna za Medveščak, a u Splitu ništa ni za koga. Zapravo, trebali bi postojati prioriteti, a ne se raspršiti na 180 klubova. Ako tih pet klubova dobije znatnija sredstva, onda će ti doći i Barcelona i turisti. Tko danas može ispuniti sportske arene u Splitu osim nogometa i košarke? Malo tko, Severina i Rozga.
Neki ljudi oko kluba negoduju vezano uz ulogu donedavnog sportskog direktora Nikole Vujčića koji je tu istu ulogu preuzeo u Makabiju?
– On je došao s dobrim namjerama, no to nije dobro funkcioniralo u smislu pomirivanja privatnog interesa i interesa kluba. Nije to bila dobra simbioza i na kraju je to ispalo loše i za klub i za njega. Čim je došao, rekao sam mu da će se na kraju osjećati jadno. To što je potrošio dvije-tri godine svog rada za svako je poštovanje, no u takvom nepovoljnom okruženju stvorili su se i neki novi dugovi. Vujčić je ušao u klub s vlastitom košarkaškom školom. Je li Rađa ikad razmišljao o tome da ima svoju školu košarke, poput litavskih legendi Sabonisa i Marčiulionisa?
– Nisam jer time se treba ozbiljno baviti, a ja uz tri sina vremena previše nemam. Odvezi, dovezi u vrtić, školu, na jedan trening, pa na drugi trening, pa na strani jezik, pa mi se zna dogoditi da posljednju vožnju odrađujem čak i u 23.30. Kada bih se nečim počeo ozbiljno baviti, to bi bilo na uštrb obitelji, a to ne želim. Dosta sam izbivao, maltretirao sve oko sebe, sada je vrijeme da ja budem glava obitelji, da se ja brinem o djeci da bi se oni jednog dana brinuli o meni.
Za 16-godišnjeg sina Duju pobrinuo se tako da ga nije gurao u KK Split.
– Duje trenira u KK Adriatic jer sam procijenio da je to za njega bolje. Nije bio dovoljno dobar da bi igrao u Splitu, a ovdje je dobio potrebnu pažnju, dobrog trenera, a ja sam mu angažirao i osobnog kondicijskog trenera i on je u godina dana napravio ogroman korak. Visok je 190 cm, a ima raspon ruku 205 cm pa mi se čini da malo kasni u rastu.
Ljuti me kad nadareni odlaze
Kaže da prati zbivanja na Gripama, barem preko novina, ali i da ga ljuti što najnadareniji tako olako odlaze.
– Vrlo malo sam gledao Bendera i Žižića da bih mogao donositi svoj sud, no čujem da su jako talentirani pa je katastrofa da igraju za Kaštelu, a ne za Split u kojem bi sa 16 godina trebali biti u prvoj momčadi. To je tragedija.
Pogleda li koju utakmicu hrvatskih klubova na televiziji ili internetu?
– Pratim uglavnom one igrače s kojima sam osobno dobar kao što su Roko Ukić i Marko Popović, a ostale slabo.
Iako je odradio dvije promotivne kampanje (u Kranjskoj Gori i u Kopru), nije ga bilo niti na Eurobasketu da proslavi dugo čekani uzlet hrvatske reprezentacije.
– Izbjegavao sam bilo kakve komentare. Ja imam svoje mišljenje i ono se, bez obzira na dobar rezultat, nije promijenilo, no ne želim ga izreći jer to povlači trakavicu čiji sudionik ne želim biti.
S obzirom na to da slutimo da se ovo tiče njegova stava o aktualnom vodstvu hrvatske košarke, pitali smo ga može li se ponovo dogoditi akcija poput Generacije 92.
– Kad jednom dobijem po ušima, ne pada mi na pamet ići ponovno. Otišao sam tada grlom u jagode i pomelo me. Kada vidim tko danas u sportu opstaje i kako se radi, uhvate me grčevi u želucu te kažem sebi “bježi od toga”.
Kako Dino doživljava ljude poput Dinamova gazde Zdravka Mamića?
– On je savršen biznismen. On je sebi napravio ludilo od posla, financira ga grad, a on radi biznis. Da li pak radi za hrvatski sport, e to je drugo pitanje. Mislim da je uništio hrvatski klupski nogomet, a i da je previše utjecao na reprezentativni jer po kojem to sportskom postulatu Sammir može igrati za reprezentaciju. Je li to po ponašanju, po igrama. Čime je on to zaslužio, zar samo po tome što on donosi nekome novce. Igranje za reprezentaciju treba biti nagrada za nešto, ponajprije za neku igračku kvalitetu koju on dijelom i posjeduje, no on je više u crnoj kronici nego u sportskoj rubrici. On je više fotografiran na Hvaru nego na treningu, a takve sportaše moj mali mozak ne može pojmiti.
A kako Dino doživljava sportaše poput Joea Šimunića, nezgrapnog domoljuba koji je nakon velike pobjede skandirao “Za dom spremni”?
– Čovjek u tim godinama trebao bi znati što smije, a što ne smije. Dino Rađa ne može se na rivi ponašati kao Ante Antić, jer ga status javne osobe na to obvezuje. Za Fifinu kaznu od 10 utakmica neigranja za reprezentaciju ne mogu reći da li je primjerena ili nije, ali je svakako znakovita. Prije svega kao poruka: “Nemoj se bosti s rogatima”.
Šimunić je od HOO-a dobio samo ukor, a od HNS-a ni to.
– To mi samo potvrđuje moj stav da su to neozbiljne organizacije i da su ljudi koji ih vode ondje primarno radi vlastita interesa, a ne zbog sporta.
Stojko je utekao iz Hrvatske i dobro je napravio
“Mislite li vi da ja ne bih rado obavljao neku dužnost u sportu, ali ne možeš kada ti dođu oni drugi i sve privatiziraju. Svaka čast Antunu Vrdoljaku za sve što je napravio, no on se ne smije onako ponašati prema jednom Primorcu, sportašu sa sedam Olimpijada. Ma, ovo je država poremećenog razuma pa je najpametnije distancirati se. Zato i shvaćam Stojka Vrankovića kada kaže da bi utekao još i dalje da to može.”
Hajduk će morati postati privatni klub
Hajduk je svima nama kao dijete i ne bismo htjeli da bude nečiji, no u današnje vrijeme teško može jedan klub opstati bez privatnog vlasnika. Pogledajte primjere PSG-a ili Manchester Cityja, a rijetki su primjeri kao što su Barcelona i Bayern da su navijači vlasnici, no to su dugogodišnje ekonomije. Više Barcelona godišnje proda samo Messijevih dresova nego što ih je Hajduk prodao u povijesti.
Jason Collins nije bez posla zato što je gay
Pitali smo Rađu trebaju li se sportaši homoseksualci razotkriti, kao što je to proljetos učinio NBA košarkaš Jason Collins koji više ne može pronaći posao.
– U moje NBA vrijeme o tome se nije govorilo, no to s Collinsom mi sliči na priču “trener me mrzi”. Mene su mrzili svi moji treneri pa sam uvijek igrao jer sam bio nezgodan karakter. Osim Maljkoviću i Subotiću, nisam bio nikome previše drag. Da je Collins toliko dobar, uzeli bi oni njega jer pravi trener sve to stavi na svoje mjesto. On je taj koji će u svlačionici zabraniti zadirkivanje igrača s homoseksualnim sklonostima.
Morali su se odreći Piercea i Garnetta
Jesu li Boston Celticsi, klub za koji je Rađa i sam igrao, pogriješili kada su se odrekli vremešnih ikona poput Piercea (36, na slici) i Garnetta (37)?
- Da nisu, dogodilo bi im se isto što i 90-ih kada su se prekasno odrekli Birda, McHalea i Parisha. Morali su osloboditi salary cap jer će im se to vratiti brže no tada. No, imali su Celticsi i pehova, jer drugačija bi sudbina kluba bila da su poživjeli Reggie Lewis i Len Bias. ReggieLewis je kolabirao na treningu i umro, a Bias je kao drugoizabrani novak 1986. umro dva dana nakon drafta - ističe Dino.
Radošević ima fizikalije kakve se rijetko viđaju
Ovo je ljeto Rađa individualno radio s perspektivnim hrvatskim centrom Leonom Radoševićem, košarkašem berlinske Albe, sportašem koji hoda s kćeri njegova velikog prijatelja Zorana Graše.
– Bilo je to na Leonovu inicijativu. On ima strahoviti tjelesni potencijal, takve se fizikalije rijetko viđaju. Četvorka koja je strahovito brza, skočna, dobrog je šuta, no nema samopouzdanja. Mislim da sam za tako kratko vrijeme uspio dosta utjecati na njega, no ne može se u mjesec i pol naučiti nešto za što trebaju godine. Današnja košarka postala je prebrza da bi jedan spori centar tu bio relevantan faktor. Nijedan trening nisam planirao unaprijed, niti stavio na papir, već smo radili instinktivno. Prenosio sam mu neke stvari koje su meni bile automatske.
Srpske košarkaške legende idu sa svojim narodom, hrvatske nogometne legende također su uz svoj narod a košarkaške su uz ovu trenutnu vlast koja s narodom i nema baš nešto zajedničko. Naše košarkaške legende žive u nekom drugom vremenu, prostoru, državi a ne sa svojim hrvatskim narodom u samostalnoj slobodnoj i nezavisnopj državi Hrvatskoj.