Sve dok sustav dopušta, ali i narod bira svojim glasovima, da na čelu jedinica lokalnih samouprava ili javnih tvrtki budu ljudi optuženi i/ili osuđeni za slučajeve nasilja, dojam je da za takvo što nema kazne. Sve dok sustav sliježe ramenima tvrdeći da nema rješenja za takve slučajeve, iako rješenje mogu donijeti vrlo lako, bit će dojam da se nasilnik može izvući. Sve dok nasilnici dobivaju smiješne kazne, činit će to i dalje.
Presuda Daruvarcu od četiri godine zatvora je iznimka, jer novinari znaju, proučavajući slične objavljene presude preko sustava e-pravosuđe, da nasilni zločinci koji ne završe na naslovnicama gotovo nikad ne budu tako kažnjeni. Pa i sama su se ubojstva kod nas, ne tako davno, kažnjavala s pet godina zatvora, ili čak manje.
Sustav treba naći načina da se nasilnika izbaci iz vidokruga društva, da se time što i dalje otvara gradilišta, pojavljuje u obnovljenim školama i vrtićima, djeci i društvu ne daje dojam da je on uspješan čovjek iako je nekome nanio zlo. Bit će dojam tada, kao što i mnogi komentari danas kažu: “inače je dobar, došla mu crna minuta”...
Sudovi moraju slučajevima nasilja dati prioritet kako se nasilnik ne bi od trenutka počinjenja djela pa do suđenja zbog isteka pritvora opet našao na ulici i društvu, jer je i tada dojam da se to može činiti nekažnjeno.
I ostaje problem oružja. Ovoga četvrtka jedan je građanin policiji u Hrvatskoj Kostajnici dragovoljno predao poluautomatsku pušku, puškomitraljez, šest ručnih bombi, okvire za puškomitraljez i 1900 komada raznog sitnog streljiva. Za to nije kažnjen jer je oružje predao dragovoljno i tako i treba biti.
No, ogromna količina oružja nalazi se i dalje po domovima Hrvata ilegalno. I tu kazne za nelegalno držanje trebaju biti daleko veće kako bi se potaknula njegova predaja. Jer ako je jedan nečovjek s jednim pištoljem mogao ubiti šestero ljudi u nekoliko minuta, upitajmo se koliko zlo neki drugi nečovjek može napraviti s kostajničkim arsenalom. A takvih arsenala u domovima u Hrvatskoj ima još, baš kao i neljudi koji samo čekaju svoju “crnu minutu”.
