Prije nekoliko mjeseci BiH je potresla priča o nevjerojatnoj zamjeni
lijesova u Kuvajtu – u BiH je tada, umjesto Juse Sinanovića,
državljanina BiH koji je umro u Iraku, pogreškom dopremljeno tijelo
australskog vojnika Jakea Kovče. Ispostavilo se da je Jake Kovčok
podrijetlom iz Tomislavgrada, a to je bio, na žalost, prvi i posljednji
njegov dolazak u BiH.
Istraga
Jake Kovčo ubio se u Iraku, a donedavno se vodila istraga ne bi li se
dokučili razlozi zbog kojih je sebi oduzeo život. U vojsci je vodio
dnevnik, u koji je zapisivao svoje dojmove, ali i pisao o smrti.
Dnevnik su pronašli njegovi prijatelji, cimeri, kao i posljednji e-mail
koji je poslao svojoj supruzi nekoliko minuta prije smrti.
– U vojsci ste bliski s ljudima, živite rame uz rame. No, nikad ne
možete biti toliko bliski da biste vidjeli što se krije u glavi drugog
čovjeka – rekao je Jakov cimer, koji je s njim bio u sobi kad se ubio.
“Sanjao sam obeshrabrujući san, u kojem sam si pištoljem pucao u glavu
dok je 'publika’ u sobi htjela vidjeti kako to proživljavam”, opisao je
Jake Kovčo svoj čudan san na stranicama dnevnika samo mjesec dana prije
smrti. Iznio je i detalje, krv koja je šikljala” iz prostrijelne rane,
iz očiju, ušiju i usta... Osjetio je, napisao je, kako mu je metak
ostavio rupu na vrhu glave. “Jako sam sretan u životu, ali imam loš
predosjećaj jer sam kroz slično iskustvo prošao prije četiri godine”,
piše u dnevniku.
Nesuđeni pisac
Kovčo je, kaže jedan od njegovih cimera, želio postati pisac, govorio
je neprestano o ljubavi prema svojoj obitelji. Nikakvih naznaka o
samoubojstvu nije bilo, zaključuje Kovčin cimer, u istrazi nazvan
Vojnik 17, koji je prvi put u životu osjetio smrt izbiliza, i to
bliskog prijatelja.
Mnogi se pitaju je li baš san skrenuo njegove misli prema samoubojstvu
? Bilo kako bilo, san se ispunio!
Ovog je tjedna vojna istraga došla do novih zaključaka. Uoči tragedije
Jake Kovčo se sa svoja dva cimera šalio i slušao glazbu, no u jednom se
trenutku se preokrenulo. Skinuo je vojnu odoru te odjenuo kratke hlače
i majicu. Okrenuo je leđa prijateljima te počeo tipkati po tipkovnici
laptopa koji je ležao nasred njegova kreveta. Pokraj njegove lijeve
ruke, na rubu starinskog kreveta, virio je 9-milimetarski pištolj marke
Browing.
Oba su Kovčova prijatelja kazala da je Jake nešto govorio prije nego
što je pištolj opalio.
– Čuo sam buku i pucanj. Okrenuo sam se i ugledao Jakea u lokvi krvi.
Bio je ranjen u glavu. Skočio sam i pridignuo mu glavu. U sobu su
uletjeli ostali vojnici. Ja sam držao Kovčinu glavu i vrištao: “Ostani
sa mnom, ostani sa mnom, Jake – sa suzama u očima prisjetio se Kovčin
cimer. Drugi je cimer pročitao Kovčin posljednji e-mail upućen supruzi
Sharlly. “Volim svoj život, ali obuzele su me crne misli, priznajem ti,
Sharlly. Nisam trebao biti ovdje, ovo nije moj put i moj odabir. Nisam
trebao biti u Iraku”, pisao je Jake Kovčo.
Smrt pred cimerima
Jesu li lijekovi koje je Kovčo povremeno uzimao utjecali na njegovu psihu, znat će se nakon pomne analize slučaja. Psiholozi trebaju ustanoviti kakva je osoba bio vojnik Kovčo i zašto se ubio pred dvojicom svojih prijatelja u australskom veleposlanstvu u Bagdadu. – Bio je stasit, robustan, ali drag, šaljiv čovjek. Volio je razgovarati. Nikad nisam niti pomislio da bi si mogao nauditi – kazao je Kovčov zapovjednik.
