Svaku ribaricu koja uđe u hrvatske teritorijalne vode na povratku u talijansku luku čeka kazna

Soba iz koje Talijani nadziru cijeli Jadran

Zapovjednik Giovanni Galatolo u prostoriji iz koje se nadzire Jadran
Foto: Silvije Tomašević
26.01.2008.
u 11:16

Izlov ribe hrvatskih ribara i u hrvatskim teritorijalnim vodama kontrolirat će se preko satelita, a Hrvatska će se morati uključiti u sustav kontrole Europske unije nad izlovom i svaka će ribarica dobiti određenu kvotu koju će smjeti loviti.

To je, ukratko, sudbina hrvatskih ribara, riba, ribarica, obalne straže, ZERP-a, što god vam drago. U Europskoj uniji svaka zemlja dobije određenu kvotu ribe za izlov u moru, a izlov ribarica kontroliraju posebni kontrolni centri pojedinih zemalja preko satelita i ostalih tehnoloških dostignuća te podaci zatim bivaju upućeni u Bruxelles. Za prekršitelje su određene posebne kazne. Kao što za svaku zemlju postoje kvote mlijeka, mesa, jaja, maslaca... za proizvodnju, tako postoje i kvote za izlov ribe.

Jure će svojom ribaricom moći izloviti toliko šparića, inćuna itd., a Šime toliko i toliko. Njihov svakodnevni izlov u Jadranu, sa ZERP-om ili bez njega, kontrolirat će hrvatska obalna straža, koja će podatke slati u Bruxelles i ako ulovljenih ribica bude više od odobrene kvote, Zagreb će plaćati penale.

Sateliti, radari, antene...
Operativni centar Obalne straže talijanske mornarice mjesto je s kojega se prate sva talijanska plovila na bilo kojem mjestu svijeta, sva plovila koja ulaze u talijanske teritorijalne vode, kao i sve ribarice veće od 15 metara. Na golemim ekrenima vide se mali trokutići koji naznačuju svako plovilo i njegov smjer kretanja. Točno se zna ime svakog plovila, njegovi osnovni podaci, što prevozi, kamo plovi itd. Sve se prati na ekranima.

Kao na nekom filmu o tajnom agentu Jamesu Bondu. Može se izravno ući u kontakt sa svakim plovilom, a u tom operativnom centru razvijena je i posebna tehnika otkrivanja brodova koji, na primjer, isključe sve svoje radare, kompjutore, odnosno žele ostati u tajnosti jer očito čine nešto nezakonito. E, i takvi se brodovi otkrivaju križanjem podataka dobivenim preko satelita i obalnih radara, antena. Rečeno mi je kako je taj sustav jedinstven u svijetu, kako je tek razrađen i već ima zainteresiranih zemalja za otkup tehnologije.



Operativni centar ne nalazi se uopće na talijanskoj obali, nego u zgradi ministarstva prometa u rimskoj četvrti EUR. Zapovjednik centra je Giovanni Galatolo, a svoju zadaću, koja traje 24 sata na dan, obavlja za više ministarstava. Za ministarstvo okoliša obalna se straža preko toga operativnog centra brine o zaštiti morske flore i faune, za ministarstvo unutarnjih poslova nadzire tajnu imigraciju, za ministarstvo kulture brine se o arheološkim podmorskim nalazištima, za ministarstvo poljodjelstva brine se o izlovu ribe, za odjel Civilne zaštite o prirodnim nepogodama, brine se zatim o sigurnosti plovidbe, o spašavanju itd.

Obvezan sustav VMS
Obalna straža s lučkim kapetanijama ima ukupno 11.000 ljudi, računajući  i časnike za nadzor nad 8000 km talijanske obale apeninske čizme. Posjeduje 300 plovnih jedinica različitih kategorija, od golemih patrolnih brodova, većih od 50 metara, do gumenjaka, smještenih u 113 luka na cijelom poluotoku. Ima 9 zrakoplova i 9 helikoptera u tri zrakoplovne baze (Sarzana, Pescara, Catania), s uređajima uz pomoć kojih se i u noći može, na primjer, otkriti mrlja nafte na moru.

Osim toga, postoji ugovor s jednim privatnim društvom za stalni nadzor onečišćenja i brzu intervenciju u slučaju ekoloških katastrofa. Iz Operativnog centra na mjesto onečišćenja izravno se šalju brodovi iz luka najbližih ekološkoj nesreći.

– Operativni centar prima sa satelita slike o onečišćenju. Na osnovi tih prvih podataka upućujemo na lice mjesta brodove ili zrakoplove radi dodatnih analiza i zatim čišćenja mora – objašnjava nam zapovjednik Galatolo.

Italija ima strogi zakon koji brani plovidbu nesigurnim brodovima. Kako se, na primjer, otkriva neki nesigurni brod koji želi ući u Jadransko more?
– Na ekranima točno vidimo o kojem je plovilu riječ i znamo, prema podacima o njemu, je li siguran ili bi mogao izazvati neku ekološku katastrofu. Zatim obavijestimo najbližu lučku kapetaniju koja svojim plovilima zaustavi takav brod – kaže Galatolo.



Mogu kontrolirati svaku talijansku ribaricu i znati točno gdje se nalazi.
– Sve ribarice veće od 15 metara moraju imati sustav VMS (Vessel Monitoring System) za radiolokaliziranje, na osnovi kojeg se u svakom trenutku može vidjeti gdje se nalazi plovilo – objašnjava nam Galatolo. Na monitoru smo vidjeli brojne zelene trokutiće uz jadransku obalu, vidi se i koliko se ribarica približilo središtu Jadranskog mora.

Taj sustav kontrole imaju sve zemlje EU. Uveden je prije svega za kontrolu izlova, ali se mogu provoditi i tzv. policijske kontrole. Ako je neka ribarica lovila ribu na zabranjenim prostorima ili ušla u tuđe teritorijalne vode, čeka je i kazna u Italiji u njezinoj matičnoj luci. Operativni centar obavijesti mjerodavnu lučku kapetaniju o prekršaju neke ribarice koja, nakon povratka u luku, biva kažnjavana i oduzimanjem prava na izlov na nekoliko dana ili dulje razdoblje, ovisno o težini prekršaja.

Suradnja s Rijekom
– I ribarice koje uđu u hrvatske teritorijalne vode na povratku u luku čeka kazna. Kažnjava se i ona ribarica koja isključi “plavu kutiju” (kako se naziva sustav VMS zbog boje kutije), valjda u želji da izbjegne kontrolu – kaže Galatolo.

Zapravo, ribaricu koja isključi “plavu kutiju” presretne patrolni čamac obalne straže i stražari utvrđuju je li do isključenja došlo namjerno ili zbog eventualnog kvara te na osnovi toga određuju kaznu vlasniku ribarice. Strogokontroliranih ribarica, većih od 15 metara, u Italiji ima oko 5000. Takvom kontrolom najprije su bile obuhvaćene ribarice duže od 24 metara, pa one od 18 metara, a odsad i one veće od 15 metara. Ribarice moraju imati te naprave, u suprotnome, ne mogu dobiti dozvolu za ribolov.

Preko Operativnog centra organizira se i koordinira traganje i spašavanje u moru u Italiji (SAR, Search And Rescue) te na osnovi međunarodne konvencije iz Hamburga 1979. preuzima se i koordinacija u pružanju pomoći na moru (IMRCC, Italian Maritime Rescue Coordination Center).

– Odlično surađujemo s pomorskom radijskom službom u Rijeci u traganju i pružanju pomoći na moru. Posebno mnogo intervencija ima ljeti kad isplovljavaju mnoge jahte i jedrilice. S Rijekom surađujemo možda najbolje na Sredozemlju, dobra je suradnja i s Francuzima, a to ne govorimo zato što ste vi hrvatski novinar, nego zato što je stvarno tako – ispričali su mi časnici dok smo razgledali Operativni centar.

Upravo spašavanje i pružanje pomoći brodovima najveći je ponos Operativnog centra, jer može intervenirati svuda u svijetu. Ako se, na primjer, neki talijanski brod nađe u teškoćama u morima Afrike, gdje zemlje nemaju razvijen sustav spašavanja, može se vidjeti koje je plovilo najbliže unesrećenom plovilu te ga uputiti upomoć. Ovisno o stanju u kojem je brod, može se intervenirati i na druge načine, jer na ekranima se mogu vidjeti brodovi u svim dijelovima svijeta. Kao u nekom špijunskom filmu, samo što ovdje podaci služe za pružanje pomoći, zaštitu okoliša, zaštitu morske flore i faune.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije