Izlazi još jedan. Hitna prilazi. Ne, čekaj, odlaze. Vraćaju se. Jesu to nosila? Jesu. Rotirke? Helikopter. Odletio je prema bolnici. To je to. Još je jedan dječak spašen.
Četiri se puta danas ponavljao ovakav scenarij oko tajlandske špilje Tham Luang, uskog i krivudavog podzemnog labirinta u kojem su 12 lokalnih dječaka, mladih nogometaša, i njihov trener ostali zatočeni još 23. lipnja.
Vidljivost manja od 20 cm
Iz trbuha planine, gdje su dječaci na uzdignutoj platformi više od četiri kilometra od ulaza u špilju pronašli utočište nakon što se špilja sa svih strana – podzemnim bujicama i kroz pukotine u stijenama – počela puniti vodom pod udarom monsunskih kiša,danas su izvučena njih još četvorica. Svi su imali ronilačke maske na licu. Akcija spašavanja prekinuta je oko 18 sati po lokalnom vremenu, a njezin ishod nakon drugog dana daje nadu: osmero dječaka je sada u bolnici, dok u špilji četvero njih i trener još čekaju da se obnovi razina kisika pa i da oni krenu prema izlazu.
>> Pogledajte kronologiju nesreće na Tajlandu
Sa svakim izvučenim djetetom optimizam među spasiocima je rastao. Nitko se nije usudio reći, ali im je svima bilo na pameti – tako je izgledalo danas – kraj bi mogao biti skoro.
– Puno, puno je lakše. Optimizam je zavladao i među spasiocima i volonterima, ali i roditeljima – kaže nam Ivan Karadžić, ronilac koji je danima pripremao akciju transportirajući spremnike zraka. Samu akciju morao je propustiti – liječnici ga nisu puštali u špilju, već su ga poslali u bolnicu. Temperatura, groznica, iscrpljenost, kaže, no sada je puno bolje.
Daljnje spašavanje išlo je puno brže nego ono prethodnog dana. Spasilačka ekipa se također nije mijenjala. Jezgru su činili tajlandski specijalci ronioci, a pomagali su im kolege, njih 50-ak, iz drugih država. Nitko nije mogao uskočiti na njihovo mjesto jer dječaci ne govore strane jezike. Osim jednog.
Adul Sam-on, 14-godišnjak, jedini je komunicirao s roniocima koji su ih pronašli jer zna engleski. Adul je rođen u Mjanmaru, točnije u samoproglašenoj državi Wa, iz koje stanovnici masovno bježe, najčešće prema Tajlandu, pa su tako roditelji poslali i tada 7-godišnjeg Adula u katoličku školu u Tajlandu, gdje i danas živi. Kako država Wa nema putovnice, Adul je jedan od 400.000 registriranih apatrida, osoba bez državljanstva i dokumenata.
>>Pogledajte što je HGSS-ovac Dinko Novosel rekao o akciji spašavanja u Tajland
Za druge je dječake izuzetno važno imati i fizički i komunikacijski kontakt sa spasiocem u situaciji kad ga ovaj vuče i gura te mu nosi spremnik sa zrakom i to sve u mrklom mraku, kad je vidljivost manja od 20 centimetara. To su možda i neki od razloga zbog kojih su mnogi skeptični oko kapsule koju tehnološki poduzetnik Elon Musk priprema u Los Angelesu. I da je stigla na vrijeme, ostaje i pitanje kako bi se njome manevriralo, no sam je Musk rekao kako – ako se sada ne koristi – može poslužiti kao ideje za slična spašavanja.
Najveći izazov spašavanja je taj da djeca ostanu mirna. Upravo se trening dječaka koncentrirao na dva dijela – kako pravilno disati s maskom te kako ostati miran. Detaljno su im opisali kroz što će morati proći te ih tako pripremili na dugi put kroz dijelove široke samo 30-ak centimetara. Nisu ih ni pokušali učiti plivati ili roniti. Mnoge je iznenadilo to što dječaci ne znaju plivati, no ne i one koji dobro poznaju jugoistočnu Aziju. Glavni je razlog taj što majke smatraju da bi upravo znanje plivanja povećalo šanse da im se djeca utope.
Michael Linnan, bivši djelatnik Centra za kontrolu zaraznih bolesti iz Atlante, kaže kako u toj regiji samo 20 posto stanovništva pliva, a neplivači su čak i pomorci ili ribari. Utapanje je glavni uzrok smrtnosti kod djece mlađe od 15 godina, dodaje i kaže kako se nada da će ova situacija promijeniti stavove društva.
I dok su djeca ostala mirna, roditelji nisu. Nije ni čudno – i oni, kao i novinari, informacije dobivaju na kapaljku pa čak i ne znaju je li njihovo dijete među spašenima. U jednom trenutku se povela rasprava je li redoslijed izvlačenja – koji određuje liječnik procjenjujući stanje svakog dječaka – dobar.
Smješteni u karantenu
U međuvremenu se pozornost prebacila na bolnicu. Tijekom dana počele su stizati vijesti da bi dječake mogli posjetiti roditelji, no da im ne smiju prilaziti, a kamoli ih zagrliti. Za sada su smješteni u karanteni, dok ne dođu rezultati testova koje su proveli, od analiza krvi i urina, do snimanja pluća. Veliki rizik predstavljaju zarazne bolesti, leptospiroza i melioidoza, bolest specifična za jugoistočnu Aziju.
Drugi veliki problem je hrana. Iako spašeni dječaci, kako su rekli lokalni dužnosnici, sanjaju da na tanjuru vide “pad kra pao”, tradicionalno tajlandsko jelo, prženu piletinu s bosiljkom i začinima u ribljem umaku koje se jede s rižom i jajetom, liječnici hranu uvode polako da bi se izbjegao nekad i fatalni metabolički sindrom ponovnog hranjenja.
Nakon perioda gladovanja, najvažnije je uravnotežiti elektrolite u krvi i plazmi – kalij, fosfat i magnezij – a onda polako mogu na piletinu.
Pogledajte video HGSS-ovca Roberta Erhardta o spašavanju dječaka iz špilje u Tajlandu
Hvala Bogu za svako spaseno djete!