Na što se svelo “bespoštedno novinarstvo”. Pokraj Gorana Aleksića ili odvjetnice Nicole Kwiatkowski, i drugih u i oko Franka koji dulje od desetljeća vode boj s bankama, našli su Marka Rakara iz Druge Fundacije SPV d.o.o. (IIF), tvrtke registrirane lani i za proizvodnju svemirskih letjelica i svemirski prijevoz putnika i robe, valjda po literarnim projektima Isaaca Asimova, nazvati spasiteljem oštećenih s kreditima u “švicarcima”.
Samo zato što se u zadnji čas iz svemirskog odijela presvukao u partizansku uniformu. I to nakon što je s timom pravnika, ekonomista i matematičara, kako se sam reklamira, dvije godine proučavao “švicarce”. I, prije tjedan-dva, viknuvši “eureka” zaključio je da građani s kreditima u švicarcima mogu tužiti banke. Kakva bi to bila tragedija da je Rakarovo istraživanje potrajalo još koji tjedan kad ta potraživanja padaju u zastaru. Kako li je moralo laknuti i sucu Radovanu Dobroniću što su potvrđeni zaključci njegove presude iz 2013. za koje je njemu trebalo malo više od godine. I onda govore o sporom sudstvu. S tim da su “švicarci” tada bili “tabula rasa” pa je Dobronić sam istraživao literaturu i svjetsku sudsku praksu. Kad je Kwiatkowski 2012. podnijela kolektivnu tužbu za Franak izostalo je zanimanje medija tko se to usudio nadati sudskom uspjehu protiv osam banaka. To se činilo takvom utopijom da sam u Večernjakovom tjedniku Forum napravio s odvjetnicom intervju, ekskluzivan i tjedan dana nakon objave vijesti o tužbi pa smo je i zbog njezina garda usporedili s heroinom ekološkog pokreta Erin Brockovich.
I kad je 2013. Dobronić presudio protiv banaka, bio sam jedini koji je tada pisao da je to, bez obzira na to što će viši sud reći, europska presuda. Većina medija i komentatora i bez čitanja presudu su svodili na “Dobronićevih pet minuta slave”. I potpredsjednik Vlade Branko Grčić potaknuo je katastrofične objave ustvrdivši kako nam to ne može ići u prilog jer je dostupnost kredita ključna za oporavak gospodarstva, dok je premijer Zoran Milanović govorio kako su ljudi vrlo često spremni prečuti bitne informacije te da nisu bili izmanipulirani i prevareni. Ni viši sudovi nisu bili skloni prihvatiti “radikalnog” Dobronića, pa sam i 2017. za Večernjakov Obzor pisao veliku analizu o važnoj roli koju je odigrao i Ustavni sud: “Imaju li suci ikakve šanse uvjeriti Ustavni sud da je valutna klauzula u “švicarcima” poštena?”. Opet smo bili jedini medij koji je izišao s tom tezom. U međuvremenu i vlast i mediji stubokom su promijenili stav. Sada se uvrede zbog povezivanja s bankama čak i oni koji su se nekoć time hvalili. I onda uoči zastare, dok se čeka konačni sud, pojavio se “utjerivač dugova” od banaka.
I sada portal Telegram na tom populističkom stavu bespoštedno profitira dajući mu priliku da se junači kao žrtva napada “sponzoriranog” medija i novinara. Neš’ ti napada. Radi se o nekoliko pitanja jer su Rakarove “dobre namjere”,za profitom popločane uznemirujućim masovnim korištenjem osobnih podataka 50.000 građana. On tvrdi da je sve našao u zemljišno-knjižnom registru, ali ne objašnjava kako, i otkud mu ažurirane adrese, zašto nije samo objavio oglas s ponudom, te i ako je sve zakonito pribavio, što mu daje za pravo ljude tretirati kao tupoglavce koji nisu znali da mogu tužiti banke, a uznemiravao je i one koji su to već učinili ili nisu htjeli. Možda to objasni Agenciji za zaštitu osobnih podataka, ako će se oni s tim baviti u strahu da ne postanu “sponzoriranom” agencijom. Umjesto da ga bespoštedna pitaju, Telegram je s Rakarom u partnerskom odnosu. A prije par tjedana i oni su bili dio medijske hajke nakon Indexove objave o “najvećem curenju osobnih podataka” kada su se svi obrušili na EOS Matrix. Anonimni izvor optužio ih je da su legalne baze podataka razmjenjivali s drugim agencijama za otkup potraživanja, što EON Matrix i njihovo udruženje negira kao njihov stil rada.
Ako je legitimni interes podatke iz ZK-registra koristiti za ostvarenje profita pod maskom brige za oštećene, onda se tako mogu maskirati i ostali interesi. AZOP već mjesec dana ne objavljuje nalaze o “opakom utjerivaču” zbog kojeg su već drugi dan objavili upute građanima koji sumnjaju u povredu osobnih podataka. Nama danima ne odgovaraju na upit o “dobroćudnom utjerivaču”. Rakar tvrdi da ne otkupljuje potraživanja, već da su “suprotnost/antiteza bilo kakve agencije za naplatu potraživanja”. Iako po Sudskom registru među 36 djelatnosti IIF-a je i “otkup dospjelih tražbina”. Ali i “prikupljanje podataka, izrada analiza i davanje informacija o kreditnoj sposobnosti pravnih i fizičkih osoba koje samostalno obavljaju djelatnost”. Znači, Rakar radi za obje strane! I ažurira registre. Legitimno? Ekonomski apsolutno, ali pravno i moralno upitno.
Telegram je u međuvremenu, nakon objave ove kolumne u tiskanom izdanju Večernjeg lista, promijenio prijašnji naslov Rakarova teksta: "Čovjek koji je pokrenuo tvrtku za spas građana oštećenih švicarcima odgovara na napade".
