Neum se nalazi na krajnjem jugu Hercegovine. To je jedini bosanskohercegovački grad s izlazom na more i općinsko središte. Neumsko kopno i poluotok Klek zatvaraju Neumski zaljev, a poluotok Pelješac dodatno zaštićuje i zatvara neumski akvatorij što za posljedicu ima slabu cirkulaciju i slabo turbulentno kretanje i pročišćavanje voda.
To i mala morska dubina čine to područje potencijalno ekološki vrlo ugroženim. Zato je čitav okoliš, zajedno s Malostonskim zaljevom, ekološki zaštićen međunarodnim i domaćim ugovorima i konvencijama. Prvo što gost stigavši na odmor u Neum nakon nekoliko dana uoči je kristalno čisto more i zagonetni Klek koji je poput golemog kamenog polipa zaplovio na zapad i potonuo u more. Svojim kamenom i smaragdnom ljepotom bilja jednostavno mami pogled.
Proizvodili klak ili - kreč!
Da bismo bolje upoznali ovaj krajolik uputimo se uzduž i poprijeko njegovim pitomim predjelima. Poluotok je dugačak oko 6,5 km a u prosjeku širok 600 m. U privatnom je vlasništvu obitelji koje žive uglavnom na neumskom području. Spomenimo neke: Krmeci, Kristići, Batinovići, Bačići, Lovrići, Pavlovići, Džone, Putice, Vukasovići... Obale Kleka sa sjeverne strane zapljuskuju vode Neumskog zaljeva, s južne Malostonskog zaljeva, a građene su od krečnjaka iz mlađeg mezozojskog doba: jure i krede. Osim krečnjaka površinu Kleka čini sitna pjeskovita zemlja, zemlja crnica te ‘’terra rossa’’ ili crvenica i humus koji nastaje od lišća biljaka. Ovdje možemo naći stotine biljnih vrsta od kojih su mnoge endemi, a i neke vrste ptica koje su gotovo izumrle. Botaničko-floristički rezervat “Mediteranetum” zapravo je prirodni botanički vrt, možemo reći Edenski vrt koji ljudska ruka ne bi smjela skrnaviti.
U Donjem Kleku na jednoj uzvisini podno starog sela diže se prelijepa crkvica posvećena svetom Tripunu. Zemljište za gradnju crkvice darovao je Vlado Krmek 2000. godine, a zvono je dar župne zajednice Neum. Dolje ispod crkve je uvala gdje je naseljeno mjesto Donji Klek. Jednom prigodom bio sam tu pred Božić i vidio u prirodi raznobojno cvijeće i procvalo smilje. Tada sam napisao pjesmu ‘’Zaboravilo smilje da je već zima’’ i objavio je u više časopisa u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i inozemstvu. Klek je poluotok sunca, joda i biljnog izobilja. Najčešće biljke koje ovdje susrećemo su: zelenika (Phillyrea latifolia), česmina (Juniperus ilex), smreka (Juniperus communis), somina (Juniperus sabina), crni jasen (Fraxinus ornus), bijeli jasen (Fraxinus excelsior), obični grab (Carpinus betulus), lovorika (Laurus nobilis) i planika (Arbutus unedo).
Planika je biljka kod koje susrećemo vrlo čudnu pojavu. Naime, istodobno cvate i donosi plodove. Zreli plodovi su hrapavi, crvene boje i nazivaju se maginje. Riječ arbutus je keltskog podrijetla – arbois, znači hrapav, drugi dio naziva vezan je za Plinija Starijeg. Plinijeva izreka glasi: ‘’unum tantum edo’’ – jedem samo jednu, što upozorava da ne smijemo odjednom pojesti više maginja. Preporuka je do pet. Od maginja se pripremaju marmelada, pekmez, rakija, likeri, pa čak i vino. Evo još jedne zanimljivosti iz biljnog svijeta. Na Kleku je otkrivena rijetka vrsta visibabe kraljice Olge (Galanthus reginae-olgae). Ta visibaba dobila je naziv po grčkoj kraljici Olgi (1851.-1926.), baki britanskog princa Filipa. Na Kleku susrećemo ostatke starih kuća i krečana. U tim kućama povremeno su stanovali stanovnici susjednih neumskih mjesta koji na Kleku imaju svoja imanja. Tu su pržili, ili kako se kaže, pećali klačine i proizvodili klak. Radi se o krečanama i kreču. U zimskim mjesecima dogonili su stoku na zimovanje.
Stanovnici Kleka ispirali su sol iz mora te se bavili ribarstvom. Ono što se uočava na svakom koraku putujući tim područjem začuđujući je broj ljekovitih trava i zmija otrovnica u ljetnim mjesecima. Donedavno su ovdje dolazili lovci na otrovnice koji su ih skupljali i prodavali te su korištene u medicinske svrhe, za proizvodnju seruma protiv zmijskog ugriza. Evo imena nekih najčešćih ljekovitih trava. Kadulja ili žalfija, slavuja (Salvia officinalis) poznata je ljekovita biljka. O njoj pišu antički pisci: Plinije, Galen i Dioskurides. Glasovit je i cijenjen kaduljin med. Kadulja ljekovito djeluje kod živčanih bolesti, bolesti jetre, želuca, bubrega i protiv reume. Smanjuje razinu šećera u krvi (koristiti čaj od smjese jednakih dijelova mahuna graha pošnja bez zrnja i listova crne murve uz dodatak, petinu od sadržaja, kaduljina lišća).
Trava iva ili dubačac mali (Teucrium montanum) razgranata je mirisna ljekobiljka s poleglim grančicama. Koristi se za čajeve kao monopreparat ili u mješavini s ostalim ljekobiljem. Od davnina se ta biljka rabi za ispiranje rana, propiranje usta, liječenje oboljenja žuči, slezene, lijek protiv malokrvnosti, groznice i padavice. Poznata je uzrečica: “Ne čupajte moje žile, mrtva vraćam među žive.”. Sikavica ili osljebod, badelj, zmijina trava (Silybum marianum) bodljikava je zeljasta biljka. Koriste se sjemenke u prahu ili uobičajeni uvarak – pola šalice tri puta dnevno u trajanju najmanje šest mjeseci za žučljivost i bolesti jetre, a naročito žutice. Koristi se i u liječenju alergija, astme, gastritisa te šećerne bolesti.
Lavanda ili lavandula, despik (Lavandula angustifolia) višegodišnja je razgranata biljka. Čaj od lavandina cvijeta razvedrava i posebno pomaže kod glavobolja izazvanih stresom. Lavanda ima častan naziv – majka eteričnih ulja. Lavandino ulje ima umirujući učinak i njime se mažu rane, ugrizi, ubodi, opekline, modrice, oštećena tkiva, u kupki pomaže kod išijasa i bolova u mišićima. Dubačac ili podubica (Teucrium chamaedrys) je polugrm koji raste u velikim nakupinama. Čaj od dubačca koristi se u liječenju probavnih smetnji, olakšava iskašljavanje i djeluje protuupalno. Za liječenje travama – ovo je biljka budućnosti. Smilje ili cmilje (Helichrysum italicum) trajnica je opojnog mirisa. Čajni pripravci koriste se za liječenje oboljenja žuči, žučnih vodova, žučnih kamenaca, i crijevnih žlijezda.
Mora ostati zaštićen
Majčina dušica ili timijan, popunac (Thymus serpyllum) niski je gusti polugrm. Obično se beru gornji dijelovi stabljike i suše u hladu. Blagi čajevi od majčine dušice koriste se kao sredstvo za iskašljavanje, protiv grčeva, sepse i za liječenje oboljelih od crijevnih parazita. Obični vrijesak ili vrijes, vris (Calluna vulgaris) raste u velikim nakupinama i busenima. Pripravci od vrijeska djeluju protuupalno, diuretski i antibakterijski. Koristi se u parnim kupkama. Liječi cistitis, giht, reumatizam, prehladu i oboljele od kamenaca. Primorski vrijesak ili bresina (Satureia montana) zimzelena je biljka - grmić. Sabiru se listovi i cvjetovi ove ljekobiljke i odvajaju od drvenastog dijela. Čajni pripravci od primorskog vrijeska koriste se kod oboljenja probavnih organa, u slučaju oboljenja bubrega, mjehura i protiv reume.
Koristi se i kao začinska biljka. Vidac ili očanica, vidova trava, eufrazia (Euphrasia officinalis) jednogodišnja je biljka koja naraste od 5 do 30 cm. Sabiru se gornji dijelovi biljke i suše u hladu na prozračnom mjestu. Čajem od vidca ispiru se oči ili se koristi za obloge. Znameniti travar Nicholas Culpeper napisao je da vidcom upravlja sunce i da “pomaže u svim bolestima očiju koje uzrokuju mutan vid… vratio je vid onima koji su dugo bili slijepi”. Sve što napisah o poluotoku Kleku samo je zrnce istine, dragulj u niski beskrajne Božje krasote koja ljekovito djeluje na dušu, duh i tijelo. Davno smo zaboravili i na ljekovito blato koju kriju neumski plićaci. Klek je živi muzej prošlosti i sadašnjosti koja ga prožima te budućnosti koja ga čeka. Zato treba biti predmetom naše stalne pozornosti i ostati pod zaštitom i patronatom lokalne zajednice.
Klek, Piran i Boka su dio Domovine!!!