Sa svojih šest kanala koje nudi u Hrvatskoj preko kabelske televizije Bnet, a dio programa ide i preko MAXtv-a, Sportklub se nametnuo kao najgledanija sportska televizija u Lijepoj Našoj, ali i u drugim zemljama bivše SFRJ.
Suradnja s RTL-om i Novom TV
Najnoviji adut Sportkluba je regionalna košarkaška liga na koju je dosad ekskluzivno pravo imala Arena Sport. No, Sportklub nezaustavljivo širi svoju košarkašku ponudu pa sada nudi prijenose utakmica NBA lige, Eurolige, talijanske i njemačke lige te dviju regionalnih liga – ABA i VTB – a konkurent Arena od košarke sada ima samo španjolsku ligu.
Ljudi iz Sportkluba očito su potkoženiji pa i borbeniji na tržištu te tako uzimaju ono što Arena ne uspijeva zadržati, što bi se za godinu dana moglo dogoditi i s nogometnom Ligom prvaka. Doduše, Arena još uvijek ima hrvatsku, talijansku, francusku i brazilsku nogometnu ligu, ali i rukometnu Ligu prvaka i rukometno prvenstvo Njemačke te vaterpolsku regionalnu ligu. No, to je ipak skromnija ponuda od onoga što nudi Sportklub – prijenose ligaških utakmica iz niza najjačih nogometnih zemalja kao što su Engleska, Španjolska, Nizozemska, Portugal, Rusija...
Za vrijeme našeg boravka u njihovim prostorijama na Brodarskom institutu, saznali smo da uživo prate i 87 teniskih turnira godišnje, među njima i Wimbledon, ali i hokejsku KHL ligu. A nju će biti moguće pratiti i na RTL-ovom drugom programu, baš kao što će se i neke utakmice ABA lige moći pogledati na Novoj TV jer je Sportklub otvoren i za takvu suradnju.
U prostorijama hrvatskog Sportkluba ugostio nas je Nenad Suvačarov, vlasnik Master filma, tvrtke koja Sportklubu daje tehničku podršku za Hrvatsku. Kad smo ga pitali znači li sve ovo uzimanje ABA lige da glavni konkurent Arena posustaje, odrješito je to opovrgnuo:
– Arena ne posustaje, već je sve pitanje tko koliko hoće investirati. Televizijski sportski sadržaji toliko su se proširili da mi nemamo gdje emitirati čak i da nam nešto besplatno daju. Svatko od nas ima dovoljno programa, bitno je samo raditi što kvalitetnije.
Sportklub se emitira u svim zemljama bivše SFRJ, ali i u Poljskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj. U Hrvatskoj je od 2006., otkad ga tehnički vodi Master film.
– Naš je posao da program prilagodimo za hrvatsko tržište, s našim komentatorima. Osim toga, mi smo ti koji radimo produkciju prijenosa u Hrvatskoj. A njih je 80 do 100 godišnje.
Prva tri derbija
Dok nam je pokazivao kontrolnu sobu, komentatorske kabine i moćni glavni server, Suvačarov nam je priznao da nije očekivao da će se dogoditi baš ovakav bum kabelskih televizija.
– Očekivalo se da će to raditi nacionalna televizija na nekom svom kanalu, no to se nije dogodilo, već se dogodila uska specijalizacija u televizijskom prostoru. Recimo, nacionalnoj televiziji teško je raditi teniske turnire jer tenis nema fiksnu satnicu.
Nažalost, nacionalna televizija radi sve manje sporta jer im se sve čini preskupo, a kada se dogodi da se Hrvat plasira u finale Grand Slam turnira, onda jedan meč plaćaju skuplje nego što bi platili da su uzeli cijeli turnir. Slično je bilo i sa završnim turnirom ABA lige. Kada su vidjeli da će, usred Beograda, finale igrati dva zagrebačka kluba, htjeli su kupiti prijenos, ali im je bilo preskupo. Zapravo, HRT se u takvim prilikama ponaša kao kockar koji bi htio uložiti tek kada se rulet zaustavi na konkretnom broju.
A kabelske televizije rade posve drukčije. Oni navikavaju publiku na svoju prisutnost na sportskim borilištima širom svijeta, u sve većem broju sportova, i u tome su poprilično pouzdani. Osim toga, kada se uredništvo ili birokracija nacionalne televizije zahvale svom kvalitetnom komentatorskom veteranu i pogurnu ga u mirovinu, kabelske televizije ga uzmu kao što je Arena uzela Božu Sušeca, a Sportklub Slavka Cvitkovića.
A umirovljeni Cvik, koji je još uvijek u komentatorskoj snazi, prenosit će u prva tri kola tri derbija ABA lige (Cibona – Olimpija, Cibona – C. zvezda i Cedevita – Partizan), što će ga posve reanimirati nakon što je niz godina morao trpjeti sustavno zanemarivanje košarke na HRT-u. Kada se Cvik protiv toga pobunio na svoj način, zaradio je suspenziju. Naime, 2008. je privatno otputovao u Atenu na kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre u Pekingu te se nakon pobjede nad Njemačkom i plasmana na OI javio u Dnevnik obrativši se gledateljima sa "šteta što to nismo vidjeli".
Cvitković ima 39 godina radnog staža na HRT-u, izvještavao je sa 13 olimpijskih igara, 14 europskih prvenstava i šest svjetskih prvenstava i mladim će i ambicioznim reporterima sa Sportkluba sigurno imati što reći.
Regionalni direktor Sportkluba je Nemanja Simeunović (42), inače bratić bivšeg vratara slovenske nogometne reprezentacije Marka Simeunovića, a ljudi od njegova najvećeg povjerenja u hrvatskom Sportklubu su njegov urednik Neven Cvijanović i vlasnik Master filma Nenad Suvačarov kao davatelj tehničkih usluga.
– U svakoj od zemalja bivše SFRJ mi smo jedna od najgledanijih televizija, odmah iza nacionalnih. U svim tim zemljama imamo po tri glavna kanala koji rade 24 sata i tri koji su digitalni. Na tri glavna kanala pokušavamo napraviti nešto što je simbioza svega što ljubitelj sporta vole gledati. Jesti isti kolač dosadi za dva dana, a ovako s malo slanog pa slatkog radimo dobru mješavinu. Inače, u cijelo regiji postoje tri sporta koji se gledaju konstantno, a to su nogomet, košarka i tenis, dok svi ostali sportovi imaju svoje vrhunce, recimo hokej u Hrvatskoj kada igra Medveščak, a u Sloveniji kada igra reprezentacija.
>> Slavko Cvitković: Košarkaški sladokusci, postao sam umirovljenik!
